Promocija ove zvučne poslastice nastale iz jedinstvene suradnje dvoje iznimnih umjetnika održat će se u nedjelju, 3. srpnja u 20 sati u Centru mladih Ribnjak.

Djelo nastalo u produkciji vodnjanske Apoteke rezultat je suradnje dvoje značajnih umjetnika koji, svaki u svom izričaju, nadahnuće crpe sa sličnih izvora - onoga Istre i njenih ljudi, povijesti i baštine, uvijek ističući snagu univerzalnog u lokalnom istrijanskom. Osim istog izvorišta, snažno ih spaja i svojstvena im crta rušenja i prekoračivanja granica kanona te ispreplitanje i spajanje različitih izričaja i formi, a povrh svega sloboda i originalnost umjetničkog stvaranja.

Rakovčeva Brigada svitanja čitava je četa pripovjedačevih predaka koji ga "opsjedaju" i ne daju mu mira ni u dalekom bijelom svijetu, negdje na afričkom pijesku i svjetskim lukama, za šankom nekog bara u oblaku alkohola, pijući danima "ne mnogo, ali uglavnom stalno". Na granici noći i dana, sna i jave, života i smrti, ponovni "susret" s izgubljenim rođakom i jednim pištoljem prizvat će čitave sudbine i nedaće vlastite obitelji, bliskih i daljnjih rođaka bačenih u burnu povijest.

Rakovčeva virtuoznost jezika, množine njih ili tog jednog njegovog jedinstvenog, amalgamskog kojim Milan Rakovac piše, a ovdje i govori svojim glasom u zadivljujućem interpretativnom rasponu dobio je u minuciozno izgrađenim glazbenim pejzažima Tamare Obrovac prijateljsko utočište, zagrljaj ohrabrenja, ironijski odgovor na susret s bezdanom. Rakovac i Obrovac stvorili su partituru u kojoj slova i note titraju u zajedničkom ključu.

Stari znanci koji su već dijelili pozornicu i zajednički nastupali

Tamara Obrovac već je uglazbljivala poeziju Milana Rakovca, oni su stari znanci koji su dijelili pozornicu i zajednički nastupali, no ovaj put riječ je o drugačijem susretu dvoje vrhunskih umjetnika u prostoru zvuka, koji donosi zadivljujući tonski zapis o strasti zajedničkog stvaranja. Brigada svitanja koja može natkriliti mrak.

“Sa Obrovcima imam posla pol života, s Ivanom, Ninom, velikim slikarom koji djelom i multikulti djelovanjem ubada u svaku artističku poru… Tamara kao da nije ni pala, nego ostala zrela jabuka na očevom stablu – ars omnia vincit (et amor, by all means,naturaly). Tamarina je ideja, naravno, da pročitam nešto svoga, za čit.. pardon, slušatelja. Majstorica, plus ton-majstori, muštrali su me, čini mi se, satima. Jer čitam sam za se, a pišem za druge. Sebe samoga sebi – ne čitam nikad. Tamara i tonac učinili su čudo, muzika, tonske intervencije, spašavajući moj disonantni bariton… Ostalo je na slušatelju-čitatelju," rekao je o projektu Milan Rakovac.

“Milan Rakovac svojim toplim baritonom ne čita već u pravom smislu riječi interpretira svoju pripovijetku, kojoj tako dodaje jednu novu razinu postojanja, razinu s koje sam kretala u “ozvučavanje”, slijedeći njegov glas. Glas koji dobro razumijem, glas koji govori “lokalnim univerzalizmom”, glas koji u ovoj pripovijetci istovremeno grubo i poetski razotkriva vlastitost i tuđost kroz povijest i genealogiju, tamo gdje se miješa unutrašnji i vanjski svijet, svijet potreba i svijet nužnosti. Prepustila sam se tom već po sebi višeslojnom i kompleksnom Milanovom univerzumu tražeći način da stvorim još jednu novu, glazbenu dimenziju tog svijeta čije je ishodište Istra kojoj oboje pripadamo; Milan, moj suborac i ja kako se, iako generacijski različiti, znamo šaliti, kao dvoje Istrijana ukorijenjenih u svoju črlenu zemlju, u svoj govor, u svoju Istru koja nas određuje ali ne i omeđuje," rekla je o projektu Tamara Obrovac.