Prvi strip nacrtala je 2004. i od tada se bavi isključivo devetom umjetnošću koja joj je odmalena bila velika strast. Stripovi su joj objavljivani u nizu domaćih i stranih časopisa. Njezini radovi uvršteni su u monumentalnu zbirku 'Ženski strip na Balkanu' (u izdanju Fibre), a za naslovnicu te kolekcije nagrađena je na Međunarodnom bijenalu ilustracije 2011. Debitantsku zbirku stripova 'Hladna kao led' ('Heartless'), objavljuje 2012. te je otad doživjela brojne prijevode.Trenutačno radi na drugom grafičkom romanu 'Fatherland', koji izlazi u rujnu ove godine u izdanju Cape Graphic/Random House, a u Hrvatskoj će ga objaviti izdavačka kuća 2x2. Njezin osnivač i urednik Vladimir Šagadin najavio je novi strip kao 'iznimno autorsko ostvarenje koje je neobično potresno i koje će biti pravi gurmanski zalogaj za domaće stripofile'.

'Fatherland' je priča o životu autoričina oca i njezinu ranom djetinjstvu u Jugoslaviji. On je pedesetih godina prošlog stoljeća kao vojno lice prebjegao iz Jugoslavije u Kanadu, gdje se šezdesetih godina pridružio skupini Nikole Kavaje, čovjeka koji je sebe prozvao 'lovcem na Tita'. To je bila tajna srpska teroristička organizacija pod imenom SOPO, čiji je cilj bio oboriti vladu Jugoslavije širenjem propagandnih materijala po dijaspori i podmetanjem bombi u jugoslavenskim konzulatima i ambasadama u sjevernoj Americi. Ninin otac 1977. poginuo je u nerazjašnjenoj eksploziji u Torontu, a strip prati sve te dramatične događaje u prvom autobiografskom djelu.

Nina Bunjevac kaže da je stvaranje stripa izgledalo 'kao slaganje ogromne 35-godišnje zagonetke koja se morala odgonetnuti'.

Kako je sama ideja 'sjela na mjesto', je li joj trebalo puno hrabrosti i snage za iznošenje bolne intime ili je to priča koja je morala biti ispričana?

'U Jugoslaviji sam živjela od svoje prve do šesnaeste godine, tako da se može reći da sam bila i ostala dijete socijalizma. Mamini roditelji su bili ključni u mom životu, partizani, odani komunisti. O ocu se nije mnogo pričalo, i u tim rijetkim trenucima priča o njemu imala je neki negativan ton. Pred samo zahuktavanje rata vratila sam se u Kanadu, stupila u kontakt s očevom stranom porodice i kroz dijasporske kanale upoznala nekolicinu njegovih starih prijatelja. Tada sam sakupila dovoljno informacija o njemu i organizaciji kojoj je pripadao', priča Bunjevac.

U to vrijeme počinje rat na teritoriju bivše Jugoslavije što promatra kroz perspektivu dijaspore.

'Prijatelji se razilaze, Hrvati na jednu stranu, Srbi na drugu; vijesti iz kraja stižu uglavnom kroz satelitsku televiziju, obojene Miloševićevom politikom. Pred kraj 2000-ih godina, dolazim do knjiga Dubravke Ugrešić i Jasmine Tešanović. U glavi povezujem ideologiju mog oca i političko stanje u Srbiji 90-ih. Tijekom prvog posjeta Beogradu 2007., stupam u kontakt s nezavisnom strip scenom u Srbiji i Hrvatskoj koje i dalje međusobno surađuju, kao i aktivistima. U mom prvom albumu 'Hladna kao led' objavljujem strip 'Avgust 1977', tamo na simboličan način odbacujem ideologiju svog oca. O tom stripu su dosta pisali, i u Srbiji i u Hrvatskoj, i tada uviđam da je vrijeme da tu priču ispričam detaljnije, do kraja. Tek nakon sto sam pročitala knjigu 'Otac' Miljenka Jergovića, počinjem rad na 'Fatherlandu'', objašnjava Bunjevac.

Nakon dovršenih 20-ak tabli, autorica potpisuje ugovor sa slavnom izdavačkom kućom Random House te nastavlja rad na knjizi uz spoznaju da će je čitati i ljudi koji nisu upoznati s poviješću Balkana. Kako je tekao sam rad i koji su trenuci bili najizazovniji?

'Sam rad na priči mog oca je mukotrpan, detektivski, s dosta praznina. Te praznine mi pružaju šansu da ih popunim povijesnim činjenicama. Najmukotrpnije je bilo objasniti tko su ti četnici, ustaše, partizani, što je to bila UDBA, itd - a pri tom ostati politički neutralan.

Trebalo je oslikati neku širu sliku iza toga kako i zašto je otac rođen u srpskom selu u Slavoniji, kroz što je njegova obitelj prolazila tijekom Drugog svjetskog rata, kako je izgubio oca u Jasenovcu, i kako je sve to utjecalo na njega. Povijesne činjenice čine tek jednu desetinu Fatherlanda, mada mi je uzelo znatno više vremena za dovršavanje. O četnicima sam tražila podatke i čitala spise godinu i pol dana, ne bi li o njima napisala samo desetak rečenica. Slično je bilo i s poslijeratnim godinama, Infobiroom, Milovanom Đilasom, Jasenovcom, ustašama.'

Na njezinim službenim stranicama već su opisane pojedine situacije, a uz njih i komentari poput: 'Drawing Tito and Draža Mihailović on the same page. Fuck both of them! After I’m done with this book I’m switching to comedy.'

Kako su u konačnici pomireni ambivalentni osjećaji naspram toga?

'Taj rad se morao dovršiti, voljela ja to ili ne. Pošto sada živimo u tom vremenu gdje se događa revizija povijesti, gdje ljudi neprestano kopaju po prošlosti ne bi li opravdali akcije sadašnjosti ili oprali vlastitu krivnju, ili u najgorem slučaju razdvojili narod - htjela sam tu priču izvesti do kraja, ne kao jednu političku cjelinu, već kao sliku toga kako politika može rasturiti život jedne obitelji, u ovom slučaju moje, kao što se to u široj slici dogodilo među narodima SFRJ 90-ih. Kod nas je rascjep između mamine i očeve strane u stvari bio rascjep nacionalizma i komunizma', kazala je autorica koja je zbog intenziteta i opsežnosti priče 'Fatherlanda', prolongirala i svoj novi projekt - rad na ilustriranoj biografiji Nikole Tesle.

'O Teslinu životu ću pisati vrlo malo: bit te knjige je o njegovom nasljedstvu te njegovoj nacionalnoj pripadnosti između Srba i Hrvata. To će biti ta komedija kojoj se na kraju vraćam.'