Nohavica je šansonjer, prema dostupnim kritikama - najbolji češki pjevač u posljednjih dvadeset godina, zbog čega mu je češka Akademija popularne glazbe uručila i prestižnu nagradu 'Anđeo'. Rođen je 1953. u Ostravi, obrazovao se za knjižničara, upisao rudarstvo te danas radi kao slobodni umjetnik. Glazbenog obrazovanja nema, a svirati gitaru, harmoniku, flautu i violinu naučio je sam
Nepravedno je što su oči hrvatske javnosti, kada je o svjetskim glazbenim uzorima i ikonama riječ, uglavnom usmjerene ka zapadu jer, sve je to očitije, istok nudi, a mi još uvijek zapostavljamo, jednako dobre i kvalitetne, ako ne i bolje glazbene virtuoze. Na taj zaključak navodi sinoć u daruvarskom kinu održani koncert Jaromira Jareka Nohavice, hrvatskoj javnosti nepoznatog, inače glasovitog češkog kantautora, pjesnika, skladatelja i prevoditelja. Česi ga vole jer o najtužnijim životnim stvarima progovara na topao i 'drugačiji' način. Sinoćnjim koncertom, u kojemu ga je zvukom harmonike pratio poljski glazbenik Robert Kužmiersky, ponovo je digao publiku na noge.
Nohavica je šansonjer, prema dostupnim kritikama - najbolji češki pjevač u posljednjih dvadeset godina, zbog čega mu je češka Akademija popularne glazbe uručila i prestižnu nagradu 'Anđeo'. Rođen je 1953. u Ostravi, obrazovao se za knjižničara, upisao rudarstvo te danas radi kao slobodni umjetnik. Glazbenog obrazovanja nema, a svirati gitaru, harmoniku, flautu i violinu naučio je sam. U estradnim se vodama pojavio pišući tekstove za rok grupu Majestic, a zatim i za nekoliko pjevača pop glazbe, među ostalim i za Mariju Rotrovu.
Kao kantautor se javnosti prvi put predstavio u ožujku 1982. i vrlo brzo postao miljenik publike. U svojim je pjesmama otvoreno napao neograničenu političku moć i komunističku cenzuru. Iako je zbog toga bio u nemilosti – nije mogao snimiti album, a mediji su ga izbjegavali, pokazalo se da ga publika nije ostavila; 1987. godine, prema anketama 'Zlatnog slavuja', bio je na vrhu ljestvice deset najslušanijih. Prvi njegov album 'Rasipnik' svjetlo dana ugledao je tek 1988, netom pred pad komunističkog režima.
Uslijedili su brojni hitovi i priznanja. Njegov album 'Tri praščića', izdan sredinom devedesetih, uz knjigu dječjih pjesama, poslovica i bajki izazvao je posebno zanimanje javnosti. U međuvremenu naginje džezu, izdaje zbirke tekstova, surađuje s kazalištima… Godine 2000. objavljuje album 'Moje tužno srce', a dvije godine kasnije s rok grupom Čechomor snima i svoj autobiografski film 'Godina đavla', režisera Petra Zelenke.
Nohavica je karijeru počeo prepjevima francuskog šansonjera Borisa Viana, a u njegovu su opusu i klasici ruske kantautorske scene Vladimir Visotsky, Bulat Okudžava i Aleksandar Blok.
'Nohavica je u Daruvar došao na poziv pripadnika češke nacionalne manjine. Jedan ga je učitelj odlučio pozvati mailom pa što bude. Kad je došao pozitivan odgovor, ljudi nisu mogli vjerovati. Ne sjećam se da su ikada prije, kao sada za Nohavicu, sve ulaznice rasprodane već u pretprodaji', rekao je sinoć nakon koncerta priznati daruvarski novinar Mato Pejić, poznat i po tome što je brojne Nohavičine pjesme preveo na hrvatski jezik.
Tijekom popodnevnog druženja s lokalnim novinarima, daruvarskim Česima i ostalim građanima, Nohavica je rekao da mu je ovo prvi boravak u Hrvatskoj. Međutim, oduševljen toplinom lokalnog stanovništva, javno je poželio u Hrvatskoj boraviti češće.