U jednoj od epizoda posljednje, četvrte sezone serije 'Atlanta', jedan od četiri glavn lika, Alfred 'Paper Boi' Miles (Brian Tyree Henry) odlazi maskiran u kupovinu. Nije zapravo u pravom smislu maskiran, samo se minimalno potrudio da ga ne prepoznaju jer je relativno poznati rapper. Razlog iz kojeg je nabio kapu na glavu i sunčane naočale na nos nije uobičajeni celebrity strah od obožavatelja i paparazza, nego se boji. A boji se zato što se u gradu pojavio serijski ubojica koji ubija ljude koji su 2007. godine sudjelovali u viralnom izazovu snimanja plesnog videa na jednu pjesmu. Alfred, koji 2007. još nije bio poznati rapper Paper Boi, snimio je takav video i strepi da ga serijski ubojica vreba. U pravu je. Neki ga neznanac prati po trgovinama i u jednom trenutku puca na njega. Ono što se u tom trenutku događa tipično je za 'Atlantu' - gotovo svi izvlače oružje, pucaju i nastaje suludi, gotovo crtićki kaos.

U četiri sezone svojeg trajanja, 'Atlanta' je imala i boljih epizoda i čudnijih situacija i mnogo, mnogo čudnijih događaja, ali ovaj je, pred sam kraj serije, na neki način obuhvatio ono što je ova serija bila u suštini - priča o životnom iskustvu (mladog, milenijalnog, srednjeklasnog) crnca u Americi koja je većinskom bjelačkom svijetu koji ga okružuje toliko bizarna i čudna da u jednom trenutku prelazi u suludi nadrealizam.

U svojem nastojanju da gledateljima prikaže kako izgleda život takvog afroamerikanca, autor Donald Glover (ujedno i glumac koji glumi jednog od glavnih likova - Earna Marksa) zaplovio je raznim vodama i rukavcima, od slapstick komedije i dramedije preko socijalne drame i horora pa sve do čistog bizarluka i nadrealizma. Njegovi glavni likovi - već spomenuti rapper Paper Boi, za obitelj i prijatelje Al, njegov bratić i menadžer Earn, njihov neobični prijatelj nigerijskog porijekla, Darius (Lakeith Stanfield) i Earnova bivša djevojka i majka njegove kćeri, Vanessa iliti Van - prolaze sve od svakodnevnih izazova kao što je podizanje kćeri u suvremenom društvu pa do bizarnih epizoda s pomicanjem granica stvarnosti u izolacijskoj komori za blokiranje osjetila. Kao što je sam Glover rekao, pri predstavljanju ideje za seriju FX-u, na kojem je serija izvorno emitirana, neke je aspekte serije prigodno izostavio jer da ih je spomenuo, serija vjerojatno nikad ne bi dobila zeleno svjetlo.

Među tim, prigodno izostavljenim konceptima, vjerojatno su bile i neke od najupečatljivijih epizoda 'Atlante', poput one iz prve sezone, gdje Paper Boi sudjeluje u neobičnom crnačkom TV panelu koji odlazi u neočekivanom pravcu, ispresijecan reklamama za neke od kultnih sastavnica američke crnačke kulture, ili pak legendarne epizode iz druge sezone, 'Teddy Perkins', gdje se Darius nađe zatvoren u kući s nekadašnjom tragičnom dječjom, ali i odraslom pop-zvijezdom tipa Michaela Jacksona. 'Atlanta' je krcata takvim epizodama, zbog njih su je vjerojatno i uspoređivali s 'Twin Peaksom', iako je prava istina da je serija bila kao nijedna druga na televiziji - sasvim originalna, beskompromisna i bez i najmanje nagona da objašnjava ono što govori. Ipak, doprla je do gledatelja - i običnih i onih 'stručnih' koji dodjeljuju nagrade.

Moglo bi se reći da je tako i završila - epizodom koja MOŽDA mijenja sve i propituje stvarnost svega onoga što nam je dotad prikazala i ispričala. Kako god bilo, definitivno je ispunila svoju svrhu, odnosno ono što je Glover rekao da želi postići - prikazati slobodne, samosvjesne crne osobe u Americi kako postoje, žive, šale se i ozbiljni su u današnjoj Americi. Vrlo široko definiran cilj, ali ako ste gledali, vrlo dobro znate koliko je taj koncept ispao plodan i zanimljiv i koliko je svojom univerzalnošću uspio doprijeti i do onih koji pripadaju toj demografskoj skupini, ali i do onih koji ne pripadaju. Jedva čekam vidjeti što nam je sljedeće pripremio Donald Glover, jedan od najzanimljivijih američkih TV autora bez obzira na rasu i porijeklo.