U Gradskom kazalištu Žar ptica postavljena je zanimljiva i napeta hit priča njemačkog autora Ericha Kästnera 'Tonček i Točkica', u kojoj je redateljica Anja Maksić Japundžić vrlo pregledno i duhovito ispričala poučnu priču o prijateljstvu imućne djevojčice Lujze, odnosno Točkice i njenog siromašnog prijatelja Tončeka. Dramaturg i autor kazališne adaptacije je Dubravko Mihanović.

Točkica živi u blagostanju, na raspolaganju su joj kuharica Berta, guvernanta Krunica, čak i vozač, ali nedostaje joj roditeljska ljubav, dok Tonček ima podršku i ljubav bolesne majke, međutim žive vrlo skromno u malom stanu, na granici siromaštva. Premda dolaze iz dva suprotna svijeta, oni spletom okolnosti postaju prijatelji, ali u njihovom odnosu, kao u nekom mini krimiću, ispriječe se razne prepreke, predrasude, laži i prevare, sve do pokušaja pljačke. Na kraju pobjeđuje dobro, a oni upućuju gledateljima humanu Kästnerovu poruku o tome kako bi se siromaštvo puno lakše iskorijenilo kad bi bogataši u djetinjstvu osjetili što znači biti siromašan.

Ta Kästnerova priča oblikovana je na sceni kroz kraće, dinamične i duhovite situacije, a jasnoći poruke pridonijeli su vrlo živopisni i zabavni likovi, koje su utjelovili glumci Amanda Prenkaj kao živahna i buntovna Točkica, Petar Atanasoski kao dobar, brižan i prerano sazrio Tonček, Ana Marija Vrdoljak i Berislav Tomičić kao imućni i prezaposleni Točkičkini roditelji, koji nemaju vremena za svoju kćer, Dunja Fajdić kao bolesna i topla Tončekova majka, Domagoj Janković kao smiješna i naivna Krunica željna ljubavi, Marko Heregešić kao zabavna kuharica Berta te drugi.

Premda je taj roman napisan prije punih 88 godina, i danas je vrlo aktualan jer djecu uči o značenju prijateljstva, bez obzira na socijalne razlike, upućujući ih da gledaju srcem, a roditeljima, koji u današnje vrijeme rade po cijeli dan i zapravo imaju sve manje slobodnog vremena, ukazuje na važnost ljubavi i komunikacije s djecom.

U Kazalištu Trešnja na repertoaru je intrigantna predstava 'Timm Thaler ili prodani smijeh', nastala prema popularnom romanu njemačkog pisca Jamesa Krüssa, koju je u svojoj prepoznatljivoj poetici režirao Rene Medvešek. U središtu je Timm, veseo, ali siromašan 12-godišnjak koji je prodao svoj zvonki smijeh. Naime, on je nesmotreno potpisao ugovor s poduzetnikom i moćnikom Barunom Gavrom, odnosno s Vragom, a njime je izgubio svoj zarazni smijeh. No stekao je neobičnu sposobnost da dobiva sve oklade. To ga je pak izvuklo iz siromaštva jer je kao zaštitno lice za novi proizvod - margarin Timm - postao najbogatiji dječak na svijetu. No nije sretan, jer izgubio je sebe, svoju radost i osjećaj slobode. A tada se u priču uplete hrabri novinar Krešimir koji počinje istraživati što se zapravo krije iza vječno ozbiljnog i tužnog Timmova lica.

Tu originalnu i edukativnu priču zahtjevnog faustovskog zapleta o ugovoru s đavlom i potrazi za identitetom Medvešek je postavio uz pomoć dramaturginje Jelene Kovačić i odlične scenografije Tanje Lacko jednostavno i jasno, kao niz uzbudljivih, pustolovnih i dinamičnih scena, koncentrirajući se na osnovnu fabulu romana i na ono što je i danas aktualno. Glumci Matija Čigor kao Timm, Ivan Horvat kao Barun Garv, Luka Buković kao Krešimir, Dubravka Lelas kao Gospođa Penny, Jure Radnić kao Gospodin Selek-bej te drugi s lakoćom nas vode do važne i aktualne poruke.

Naime, predstava nas ne podučava samo ljekovitosti smijeha u svakodnevnom životu, nego nam poručuje da se nikad ne smijemo zaboraviti smijati jer je smijeh izraz naše osobnosti i unutarnje slobode. Također nas upozorava na opasnost od kompromisa i 'ugovora' s nesmiljenim svijetom kapitalizma i njegovim iskrivljenim vrijednostima, kojima se zapravo odričemo najvrjednijih dijelova sebe te se tako dovodimo, kao što se dogodilo i Timmu, u robovlasnički odnos. To je u današnje vrijeme nezaposlenosti, frustracije i sve većeg nasilja, kada se ljudi sve manje i rjeđe smiju, izvanredno snažna poruka.

Saša Broz postavila je u Zagrebačkom kazalištu lutaka produkcijski raskošnu, razigranu i napetu predstavu 'Cvilidreta', inspiriranu jednom od najpopularnijih bajki braće Grimm. Priču o Cvilidreti, neobičnom patuljku čarobnih moći, koji pomaže siromašnoj mlinarevoj kćeri Zlatici da od slame isprede zlato i zatim postane kraljica, adaptirala je Zinka Kiseljak, a prilagodila ju je našem vremenu i senzibilitetu današnje djece. Primjerice, konj Anđelko Stjenopapkić ima ljudske osobine - svira bubnjeve - dok mladi kralj na potpuno suvremeni način ostvaruje komunikaciju i odnos sa Zlaticom. Izvanredno maštovite i originalne lutke osmislio je David Peroš Bonnot, a scenografiju Davor Antolić Antas, te su stvorili vrlo bajkovit i vizualno dojmljiv okvir.

Lutke su velike i teške (svaka ima tri, četiri kilograma), a glumci sjede na stolićima na tri kotača i voze se scenom, istodobno koordinirajući mehanizme kod lutaka za ruke, noge i oči. Glumci su odlično savladali tu tehniku te s lakoćom i kroz duhovite situacije oživjeli priču o mladom kralju Jaroslavu, njegovoj gramzivoj i pohlepnoj majci Jozefini, hvalisavom mlinaru Blagoju, lijepoj i skromnoj Zlatici te misterioznom čovječuljku Cvilidreti koji pomaže Zlatici da se popne na prijestolje, ali je zatim ucjenjuje i zauzvrat traži prvorođeno dijete.

I 'Cvilidreta' ima vrlo izraženu poučnu notu. Ona uči najmlađe da ne treba lagati i da su pohlepa i gramzivost zlo te da je ljubav jača od svake čarolije i dragocjenija od svakog zlata. Također nas uči da ljubav pomaže ljudima da postanu bolji, iskreniji i požrtvovniji.

Kraljevnu Zlaticu animirala je gošća Ana-Marija Percaić, Cvilidretu Jadran Grubišić i mladog kralja Mario Mirković, a ostale likove utjelovili su Matilda Sorić, Adam Skendžić, Branko Smiljanić, Leonard Mišić i Mihovil Malenica, dok se Gavellin glumac Ranko Zidarić pojavljuje u zabavnoj ulozi – konja.