U jeku istrage sukoba interesa ministrice kulture Andreje Zlatar Violić, novinarka Nataša Škaričić objavila je tekst na portalu H-Alter u kojem se dodatno bavi netransparentnom dodjelom proračunskog novca, ističući financiranje časopisa Le Monde Diplomatique kao primjer, kao i nedavna zapošljavanja u Ministarstvu kulture, a zaključuje da aktualna vlast nije osigurala da se stvari događaju po drugačijoj matrici nego u vrijeme HDZ-a
Podsjetimo, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić pod istragom je Povjerenstva za sukob interesa jer je imenovala članove Vijeća za knjigu i nakladništvo koje je dodijelilo proračunska sredstva časopisu Zarez, u čijoj je vlasničkoj strukturi i sama ministrica. O slučaju smo pisali, a novinarka Škaričić u svom tekstu bavi se novim-starim momentom priče podsjećajući na otkrića novinara uključenih u tzv. radne skupine Ministarstva kulture zadužene za rad na medijskoj strategiji koja se tiču dodjele sredstava časopisu Le Monde Diplomatique prije no što je izašao prvi broj te zapošljavanju novinara u Ministarstvu kulture.
Naime, u svom tekstu novinarka Nataša Škaričić analizira polemiku između profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Deana Dude, ujedno i donedavnog člana Vijeća za knjigu i nakladništvo koje je dodijelilo Zarezu novac, te glavnog urednika H-Altera Tonija Gabrića kojeg Duda proziva da je njihov prijateljski intoniran razgovor iskoristio za pisanje teksta. Škaričić razloge za njihovu polemiku vidi u drugom problemu, a taj je što je Duda podržao izdanje publikacije Le Monde Diplomatique te kazao da bi 'kao član Vijeća podržao hrvatsko izdanje LMD-a u svakom slučaju i svakom obliku, bez obzira na to tko ga je pokrenuo i dobio od njegove centrale licencu'.
Upravo u tome Škaričić vidi ishodište problema netransparentnosti i korupcije, a analizira priču kao donedavna članica radne skupine Ministarstva kulture koju je napustila razočarana netransparentnošću rada Ministarstva kulture.
‘Kao odlična poznavateljica prilika koje Duda spominje; štoviše, kao otpuštena novinarka s pitiespijem, odnosno sudionica događanja, mogu sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da je Duda izvukao jedan stari konflikt koji se doista zbio, ali u kojemu Gabrić uopće nije sudjelovao. 'Kokošarsko-kavanski prijepor koji buja već mjesecima po svim participativnim listama, garniran kuloarskim razgovorima i doušničkim rabotama i raste zajedno sa svim obespravljenim otpuštenim novinarima, skupa s njihovim pitiespijem, preostalim paketom posljedica i reformom medija... a koji se sastoji jedino i samo u razumljivoj frustraciji: zašto su LMD pokrenuli upravo oni koji su ga pokrenuli, za to se na vrijeme prijavili i dobili sredstva', zapravo je događaj od prije nekoliko mjeseci, kada je nekoliko novinara uključenih u tzv. radne skupine Ministarstva kulture otkrilo da je MK profesionalno angažirao nekoliko novinara bez natječaja, zaposlio dvoje ljudi (među kojima i bivšeg glavnog urednika Zareza) bez transparentnog natječaja i dogovorio s grupom novinara da će financirati LMD, prije nego što je napravljena medijska strategija i prije nego što je definirano ključno pitanje medijske strategije: Što je to javni interes? Po kakvim se uvjetima to izvelo i čime su kolege zaslužile sve te privilegije, ostavljam da se utvrdi u narednoj kokošarko-kafanskoj-investigativnoj akciji, jer ja smatram da sam dovoljno rekla i da mi nove indiskrecije ne trebaju’, piše Škaričić i dodaje:
‘Napokon, onaj tren kad sam doznala za sve to i kad sam shvatila da nitko, uključivši medijskog savjetnika ministrice Zlatar, nema ozbiljno opravdanje - po demokratskim standardima - napustila sam radne skupine i time je ta priča za mene bila završena. Budući da je još nekoliko novinara shvatilo da su služili kao fikus u takozvanoj medijskoj strategiji gospodina Milana F. Živkovića, dok su se odabrani zapošljavali, pokretali novine i honorarno angažirali, radne grupe su se odmah potom raspale.’
Svoje razočaranje radom Ministarstva kulture i države sažima zaključkom da ‘kad definira javni interes i razloge zašto će nekome dodjeljivati novce, a nekome ne, država naprosto mora dati jasna i razumljiva objašnjenja i osigurati pravednu i transparentu proceduru, a to se nikada nije dogodilo, pa tako ni u slučaju LMD-a’.
