Već naslovi njegovih knjiga, počesto 'nehajno' uvrnuti, odaju ponešto o njegovom stilu: You are a little bit happier than i am (poezija, 2006), Bed (priče, 2007), Eeeee Eee Eeee (roman, 2007), Cognitive-behavioral therapy (poezija, 2008), Shoplifting from American Apparel (novela, 2009), Richard Yates (roman, 2010), Taipei (roman, 2013).

Njegov novi roman 'Taipei', koji prati mladog pisca i njegovu djevojku – čiji život uključuje ponešto devijantnog ponašanja – definitivno je izbacio Tao Lina u orbitu, kao mladog autora o kojem se najviše piše i govori, sve do gromoglasnih pohvala poput one New York Observera koji je Linovo djelo nazvao 'modernističkim remek-djelom'.

Tao Lin je Amerikanac od roditelja tajvanskog podrijetla, živi u New Yorku, ima blago autističnu, reklo bi se 'warholovsku' karizmu, piše puno, a govori nešto manje.

Na naslovnici vašeg novog romana 'Taipei' (Vintage, 2013) citiran je Bret Eastona Ellis koji kaže: 'S 'Taipeijem' se Tao Lin pokazuje kao najinteresantniji prozni stilist svoje generacije.' Nazivaju vas također piscem generacije… Što mislite o tome?

Svjestan sam proznog stila i prilično teško radim da ga održim konzistentnim, pa mi je drago da je Bret Easton Ellis to izgleda primijetio. Iz moje vizure, nisam generacijski pisac. Pišem o temama za koje uopće ne mislim da su specifične za neku generaciju. Ne razmišljam o riječi 'generacija' osim ako ne pitaju o njoj, a u tom slučaju nastojim ne razmišljati o tome. Čini mi se kao nesumnjiva generalizacija reći bilo što o nekoj generaciji što nije konkretno, kao 'rođeni su između 1980. i 2000'.

Gdje biste se smjestili poetički? Vaš književni nazor, utjecaji?

Schopenhauerov pogled na svijet izražen u 'Svijetu kao volji i predodžbi' mi je konzistentno bio najprivlačniji i najzanimljiviji od svega što sam pročitao o pogledima na svijet. Odnedavno me uzbuđuju ideje Terrencea McKenne. Neki od mojih utjecaja su Lorrie Moore, Fernando Pessoa, Ann Beattie, Lydia Davis.

'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I on piše o internetu…', kaže jedan kritičar. Koliko je vaša fikcija određena iskustvom? Uzimate li priče iz stvarnosti, iz vlastitog života i života ljudi s kojima se družite?

Tretiram svoju memoriju kao prvu verziju. Mogu ju koristiti, ali mogu je i mijenjati. Usput, sviđa mi se par rečenica koje dolaze nakon toga što ste citirali, iz recenzije je Benjamina Lytala, i to su informacije koje su meni očigledne, te mi je drago što je rekao: 'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I piše o internetu. Ali trebali bismo prestati nazivati Tao Lina glasom njegove generacije. 'Taipei', njegov novi roman, ima manje veze s njegovom generacijom nego s književnom tradicijom Knuta Hamsuna, Ernesta Hemingwaya i Roberta Musila. Gospodina Lina se isprva smatralo 'generacijskim' jer je bio vrlo mlad i imao veliku on-line sljedbu. Ali čak i 2005. godine gospodin Lin je citirao utjecaje iz prošlosti poput Ann Beattie, Fredericka Barthelmea i Joy Williams - ponešto nemoderni izbori, koji ukazuju na visoko individualnu sklonost gospodina Lina prema nedorečenosti, čudnovatosti i onome što je već nazvano K-Mart realizmom.'

Vjerojatno opet po generacijskoj logici, poneki kritičari možda i pretjerano dovode vaše pisanje u vezu s internetom. Da razjasnimo, utječe li internet i tehnologija na vaše pisanje u nekom značajnijem smislu?

Ne mislim da je internet utjecao na moje pisanje osim možda 0,5 posto. Manje od jedan posto.

Znate li išta o hrvatskoj književnosti? Zanima li vas da u Hrvatskoj doznate nešto o ovdašnjoj književnoj sceni?

Ne znam ništa o hrvatskoj književnosti. Zanimaju me određeni pisci, određeni ljudi, ne književna scena.

Tao Lin će čitati na Lit Link festivalu:

PULA / 26. 9. četvrtak / 20:00 h GALERIJA MAKINA, KAPITOLINSKI TRG 1
RIJEKA / 27. 9. petak / 20:00 h ASTRONOMSKI CENTAR RIJEKA, SVETI KRIŽ 33
ZAGREB / 28. 9. subota / 18:00 h ART-KINO GRIČ, JURIŠIĆEVA 6