U novoj Kerempuhovoj predstavi uprizoreni su fragmenti Harmsovih djela kojima je zajednička dramatična nit i prožetost specifičnim humorom. Adaptaciju teksta potpisuju Aleksandar Popovski i Dora Delbianco.

S Rakanom Rushaidatom, koji će prvi put nastupiti na sceni Satiričkog kazališta Kerempuh, razgovarali smo o samoj podjeli uloga.

'Ova predstava je zapravo predstava cijelog ansambla. Svi se izmjenjuju u interpretaciji odabranih besmislica, isječaka iz njegovih drama, dnevnika, poezije i životnih situacija. Glavni lik je Harmsova žena koja priča svoju viziju njegova života dok cijeli ansambl igra samog Harmsa, a uloge nemaju ni imena', kazao je Rushaidat.

Upitali smo ga i kako se snašao otkad je pristupio glumačkom ansamblu Kerempuha.

'Meni je ovdje jako lijepo', zaključio je.

Glumica Linda Begonja opisala nam je proces rada na predstavi.

'Naš proces se sastojao od više faza. U početnoj smo većinom razgovarali, gledali filmove koje smo uzeli za referentnu vrijednost, dakle radili smo uz pomoć neke vrste materijala koji nas inspirira i otvara poglede. U kasnijoj fazi radili smo niz improvizacija na glazbu, dakle opet je to bila vrsta slobodnog izražavanja, većinom neverbalnog, te paralelno slagali i selektirali materijal, radili na dramaturgiji teksta i dramaturgiji glazbe koja je ovdje jednako važna kao i govor i tišina, jer je govor na neki način orkestriran.

Ono što povezuje čitav ovaj proces je velika radost ansambla i autorskog tima, osjećaj zajedništva, jer nismo radili po zadanoj formuli. Ishod naše igre je nepoznat i neprovjeren. To mi je jako dragocjeno. Rekla bih da je svaka scena u stvari mala predstava koja stoji sama za sebe. Ono što je na neki način duhovni vodič kroz more tog materijala jest lice Marine, Harmsove žene (koju igra Maja Posavec), dakle stvarne osobe koja nas kroz jednu vrstu ispovijedi direktno uvodi u srž Harmsova intimnog života.

Volim čitati Harmsa. Jako je duhovit, ciničan i tužan. Volim to što u činu njegovog intimnog života i u njegovom pismu nekako često životna logika ne pripada umjetnosti. A i zašto bi uvijek morala pripadati? I to je ono što mi se sviđa.

Postoje u njegovom opusu različite faze, a posebno mi je draga ona kad je staljinistička represija postala toliko dominantna da više nije postojao nikakav izlaz, pa je poruka u djelima: reci istinu pod svaku cijenu iza privida stvarnosti. Zato mislim da je jako važno to što smo ga postavili na scenu, jer on je negdje jako blizak našoj stvarnosti, onome što živimo danas u Hrvatskoj i u svijetu. Volim ga zato što ne pripada konvencionalnom, što je blizak postdramskom, neuhvatljiv u mješavini žanrova, blizak nekoj vrsti iskrene dječje igre. Živio Harms!', kazala je glumica.

Tarik Filipović tvrdi da je ova predstava - čarobna.

'Kad sam čitao Harmsa, a to je bilo u vrijeme dok me više uzbuđivao na papiru, nikad nisam imao projekcije i zamišljanja kako bi izgledao na sceni. Bio sam iznenađen kad smo krenuli raditi i nisam bio siguran varamo li sami sebe i hoćemo li varati i publiku. No nakon nekog vremena, jer je Aco Popovski izvrstan redatelj, uvukao nas je u njegovu magiju i sve je profunkcioniralo. To mi je jedna od najljepših i najboljih predstava u kojima sam sudjelovao. Svih nas devet zajedno dišemo na sceni', objasnio je Filipović.

U predstavi sudjeluju i Ivan Đuričić, Hrvoje Kečkeš, Luka Petrušić, Maja Posavec, Branka Trlin i Mia Anočić Valentić