Povod susreta ta dva neobična hrvatska kazališta bilo je pitanje jesu li slijepe i slabovidne osobe 'mali ljudi' te rasprava o tome koje crte i granice takvim osobama društvo nameće. Slijepi i slabovidni kroz čitav život nose stigmu vlastite invalidnosti, a kao osobe ih se percipira isključivo kroz njihovu sljepoću. Borbe s birokratskim preprekama i raznim institucijama kao i borba protiv zazora mnogih u njihovoj blizini, svakodnevno ih svrstava u skupinu 'građana drugog reda'.

Ono što oni uistinu žele jest biti tretirani kao 'normalni' ljudi ravnopravni drugim članovima našeg društva. Zbog toga svatko ponaosob ali i grupno kao kazališna skupina rastvaraju predrasude o slijepim i slabovidnim osobama koristeći umjetnost. Oni su uvjereni da ne žive u svom vlastitom svijetu, već da svi mi živimo u našoj zajedničkoj stvarnosti na koju svojim naporima i borbom možemo utjecati kako bismo stvorili neku pravedniju budućnost.