'Prijateljica se ubila skočivši s mog prozora prije tri dana, pa mi telefon neprestano zvoni!' prvo je što je s vrata svojeg zagrebačkog apartmana rekla Diana J. Torres, poznatija kao Diana Pornoterrorista, sigurno jedna od najzanimljivijih i najmračnijih zvijezda izvedbenog dijela programa ovogodišnjeg festivala Queer Zagreb.

Diana Pornoterrorista španjolska je underground umjetnica, izvođačica i pjesnikinja, čiji žanr se najlakše može opisati kao post-porno, uz anarhistički svjetonazor i queer aktivizam, potcrtan gothic estetikom. Na jednoj strani njezine djelomično izbrijane glave stoji riječ bol, a na drugoj žžitak, pisane starogrčkim alfabetom, a na podlaktici ima tetoviranu fonetsku transkripciju parole koja u prijevodu s novogrčkog glasi 'Smrt lijenosti!'. Kaže, sama je toliko lijena da joj je trebao podsjetnik kao poticaj za svakodnevnu akciju. S druge strane, možda joj je najbolja preporuka to što je čuvena Annie Sprinkle, bivša porno zvijezda, a kasnije i izvođačica te seksologinja koju je zagrebačka publika mogla vidjeti na Eurokazu i Queer Zagrebu, nakon jednog njezinog nastupa rekla da joj je - neugodno.

Pornoterorizam je pojam kojim Diana opisuje svoj rad, pojedine nastupe, ali i svoju aktivističku filozofiju: 'To je način izražavanja koji povezuje umjetnost, literaturu, pjesništvo i politiku, vrsta moje samoobrane od sistema koji me svakodnevno ugrožava. To je moj odgovor na društvo, politiku, kulturu, Crkvu, koja je u Španjolskoj poprilično snažna...' Iako prvi dio kovanice više nije zazoran, drugi jest, vrlo. 'Svaki je terorizam nasilan odgovor na sustavno nasilje, ono što dolazi nakon dijaloga, kad dijalog stane ili više nema smisla. Dijalog sustava s jedne i queer i transrodnih osoba s druge strane je gotov i više nema pregovora. Zato je vrijeme za terorizam, i to pornoterorizam kojem je zadaća uplašiti društvo koje nam ne dopušta da mislimo kako želimo misliti i da budemo ono što želimo biti! Sustav želi da budete normalni na onaj način kako sustav definira normalno. Ali njihovo normalno nije i moje normalno!'

'Ne vjerujem u politiku u smislu lijevog i desnog, ali imam dosta kritika i na račun anarhizma jer to je prilično maskulin pokret', tvrdi ova svestrana umjetnica. Ipak, u njezinoj poeziji čitljiva je njezina želja za poistovjećenjem sa svim i na sve načine ugroženim slojevima društva. Pritom se ne obraća globalno, jer smatra da bi bilo pretenciozno govoriti (o) svima 'prezrenima na svijetu', nego se radije bavi mikropolitičkim pomacima putem otvorenih performansa i akcija. Jedna od zanimljivijih bila je javna masturbacija na kampusu u Barceloni, gdje, usput budi rečeno, još vrijedi autonomija sveučilišta pa građanska policija tamo nema ingerencija. Još zanimljivija je njezina akcija u crkvi Sv. Petra u Vatikanu, kad je diktafon sa snimkom gej seksa ostavila iza kipa Bogorodice, pa se na trenutak, dok ga čuvari nisu pronašli i ugasili, dogodilo malo čudo jer je gospino uzašašće poprimilo glas muške ekstaze. Slične diverzije dio su plana pornoterorizma za osvajanje svijeta ili, ako baš ne dođe do osvajanja, onda barem slatku sitnu osvetu.

U nešto službenijim izvedbama, kakvu će u sklopu Queer Zagreba izvesti u subotu, u 22,30 skvotu Medika, Diana Pornoterrorista radi, tvrdi, na osvještavanju publike. Jedan od fetiša joj je i ženska ejakulacija, s kojom ima dobrih iskustava. 'Mnoge žene ne znaju da to mogu i smatraju to običnim uriniranjem, što je onda povezano s nelagodom jer su odnosi seksualnosti i seksualnih uloga i rituala u ovom patrijarhalnom svijetu tako raspoređeni. Kad žene vide mene kako to radim na pozornici, one postaju svjesnije koliko je to normalna pojava i mnoge me kasnije obasipaju pitanjima u vezi s time. Nadam se da im tako pomažem u shvaćanju i prihvaćanju procesa unutar njihovih tijela. To je mikropolitika o kojoj govorim!' Iako ima i onih koje njezini nastupi jednostavno napaljuju, Diani su ipak najdraža publika oni kojima se dogodi i nešto više.

U pozadini svojih ekshibicija na pozornici, vrte se prizori nasilja, ratnih sukoba, brutalnosti i nepravde. To su snimke regularnih televizijskih vijesti koje su nam servirane, tvrdi Dijana Pornoterrorista, uvijek u vrijeme kad smo za ručkom ili večerom jer sustav zna da nam je tada primarna koncentracija u želucu, a ne u glavi. Slična manipulacija događa se i u mainstream pornografiji, koja stvara samo frustracije i zapravo podjednako degradira pripadnike oba roda. Ali ne i one između, koji su queer: 'U Barceloni queer nije isto što i gej i lezbijsko. Koristimo taj pojam u primarnom značenju – nakaze, jer transrodne osobe sustav baš tako tretira. Moja prijateljica se zato ubila.'

Upravo zato što smatra da sa sustavom nema više mogućnosti pregovora, Diana Pornoterrorista i njezino pleme sudjeluju u demonstracijama za prava radnika i žena, ali prema Gay Prideu imaju rezerve, čak i vrlo oštre kritike. 'Parada služi tome da se gajevi i lezbijke izbore za svoja prava i da budu prihvaćeni, ali time oni zapravo izražavaju želju da budu normalni. Ja ne želim biti normalna.'