Oslanjajući se na tradiciju commedie dell’arte koja u vrijeme objave komada (1907.) doživljava neku vrstu ponovnog procvata zahvaljujući modernistima koji u potrazi za novim kreativnim konceptima odbacuju idealizam i visoku umjetnost, Benavente poseže za dobro poznatom formulom ove komediografske tradicije; jeftinim alatima progovara o važnim temama, stoji u najavi.

U duhu commedie dell’arte, preko arhetipskih likova vođenih površnim, niskim motivima, ukazuje na nepromijenjivost ljudske prirode i svevremenu problematiku društva koje počiva na materijalnim vrijednostima.

Iako komad smješta u zamišljeni grad na početku 17. stoljeća, nazivajući likove 'marionetama od kartona i krpa, grubih niti, vidljivih pri slabom svjetlu čak i onim najkratkovidnijima', upozoravajući gledatelja da se radi o lakrdiji sulude radnje koja nema veze sa stvarnošću, evidentno je da inspiraciju crpi iz svakodnevice koju možemo nazvati i vlastitom.

Dinamični zaplet ove komedije tako proizlazi iz bezobzirne težnje likova za usponom na društvenoj ljestvici, ali i virtuoznosti pomoću koje protagonist Krispin uspijeva pronaći saveznika u svakome tko mu se nađe na putu. Zalutavši u spomenuti grad, Krispin će sa svojim dobrodušnim i naivnim partnerom Leandrom odlučiti stati na kraj njihovom dosadašnjem životu lutalica, osmislivši plan kojim će Leandra oženiti za kćer najimućnijeg građana, gospodina Pulčinele. Na tom putu pomažu mu likovi različitih društvenih slojeva koje, nanjušivši njihove slabe točke, bez puno muke okreće na svoju stranu.

Pohlepa, profiterstvo, karijerizam i koristoljublje dio su ljudske prirode koje autor komada vješto ismijava, podsjećajući na nepromijenjivost društvenih obrazaca i čovjekovih ideala. Predstava Zapetljani interesi, međutim, s publikom današnjeg vremena može rezonirati intenzivnije no ikada, upravo zato što tematizira svijet izvrnutih značenja i vrijednosti u kojem svjedočimo dominaciji slike nad stvarnošću, iluzije nad istinom. Svijet u kojem će se zapetljati interesi ovih likova svijet je laži i pretvaranja koji, pokazat će se, može raspetljati samo istina, i to ona na kojoj inzistiramo čak i kad od nje nemamo nikakve koristi. (Nina Bajsić)

Jacinto Benavente y Martinez (12. 8. 1866 – 14. 7. 1954.) jedan je od najpoznatijih španjolskih dramatičara dvadesetog stoljeća. Godine 1922. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost, u čijem je obrazloženju istaknuto da je dobiva za 'nevjerojatne vještine kojima nastavlja najsvjetlije tradicije španjolske drame'.

Los intereses creados najpoznatije i najizvođenije je njegovo djelo, komedija koja se oslanja na tipove (maske) talijanske commedie dell arte. Ovaj se slavni tekst često naziva romantičnom komedijom ili dramedijom, a vrti se oko majstorski ispisanih ljubavnih zapleta, no ne lišava se ni političke i socijalne kritike koja je i do danas aktualna.

Zabavan sadržaj, brzi dijalozi i kompleksna radnja koja nudi daleko više od tradicionalnog zapleta, čine ovaj komad izuzetno atraktivnim za postavku. Posebno se pogodnim čini njegovo samo naizgled klasično okruženje, to je istinski moderan tekst koji pruža sjajne mogućnosti za redateljske intervencije.

Osim premijerne izvedbe, predstava je na rasporedu i 19. travnja (pretpremijera), 23. travnja., 3. i 11. svibnja.

• Prijevod: Nikolina Židek
• Redatelj: Aleksandar Švabić
• Asistent redatelja / scenski pokret: Damir Klemenić
• Dramaturginja: Nina Bajsić
• Scenograf: Matija Blašković
• Kostimografkinja: Mirjana Zagorec
• Oblikovatelj svjetla: Martin Šatović
• Skladatelj: Matija Antolić

Uloge: Bernard Tomić, Ivan Magud, Roko Sikavica, Fabijan Pavao Medvešek, Ervin Baučić, Ognjen Milovanović, Ana Magud, Dubravka Ostojić, Ružica Maurus, Nina Kaić Madić, Dajana Čuljak