Tri albuma s lovorikama oduševljenih kritika, tri turneje uz nezanemariv broj rasprodanih klupskih koncerata, naslovnice kako modnih, tako i gitarskih časopisa, zagrijavanje publike za jedan od posljednjih koncerata Adele, predgrupa na turneji povodom 50. godišnjice postojanja Roxy Musica. Sve je to na pragu tridesete postigla Nilüfer Yanya, jedna od rijetkih ljubimica britanskog tiska koja u potpunosti može opravdati svoj uspjeh glazbenom darovitošću.

Uspjeh joj je bio suđen od rođenja u londonskom Chelseaju, gdje je odrastala u obitelji dvoje vizualnih umjetnika, majke irsko-barbadoskog porijekla i oca Turčina. Sličnosti s vršnjakinjom Duom Lipom tu ipak prestaju: dok Lipa, također rođena u Londonu, ima balkanske korijene, a svoj talent realizirala je uz obilato protežiranje oca, Yanya može zahvaliti ocu na imenu koje joj je nadjenuo po popularnoj turskoj pjevačici i Unicefovoj ambasadorici te umjetničkom okruženju koje je guralo njezine talente izvan klasičnih okvira.

Glazbeni kaleidoskop

Od klasične gitare je, naime, odustala još u dvanaestoj godini, kad se prebacila na električnu, a već kao tinejdžerica objavljivala je snimke na SoundCloudu te i glazbeno i tekstualno već tada zacrtala smjer svog izričaja. Milenijalski rastrzano, katkad slomljenog srca, a katkad nervozno i neprilagođeno, šeće kroz povijest autorski čvrste glazbe, od Sade do Radioheada, od Tracy Chapman do Postal Servicea, od St. Vincent do King Krulea. Na slojevitu glazbu ukorijenjenu u bedroom pop, koja produkcijskim igrarijama eskalira do velikih indie rock uzora, nadovezuje jedinstven puknuti falset, pa nekad zvuči poput djevojčice, a nekad poput soul dive.

Aktualni, treći album na ovu bogatu smjesu dodaje još jedan dosad skriveni začin: žestoke rifove. U gitarski naglašenim stvarima 'Like I Say' i naslovnoj 'My Method Actor', Yanya pumpa moćne gitarske kanonade kakve možemo čuti kod hrpe bendova aktualnog grunge revivala, ali njezina harmonijska rješenja puno su začudnija od konkurencije, podsjećajući na stil Kima Thayila iz Soundgardena. Ni ostatak nove glazbe nimalo ne zaostaje, pa se tako u sredinu albuma ušuškavaju ljepotice poput aranžerski najbogatijeg komada u karijeri 'Ready for Sun' ili eterične 'Call it Love', koje pak otkrivaju kantautoričinu zrelu stranu, pomirenu s mladalačkim nesigurnostima.

Posljednjih godina užurbano otkriva i svoje turske korijene, sve češće svirajući u domovini oca, pohađajući tečajeve turskog i dajući intervjue za tamošnje medije. Potajno se nadamo da bi na narednim izdanjima ova produktivna kantautorica mogla zagrepsti i ispod površine anadolskog rocka, još jednog masovno popularnog žanra među mlađarijom sklonom drugačijoj glazbi. A i ako ne krene tim putem, ne sumnjamo da ova talentirana žena može izvući još kojeg zeca iz šešira.