Teško je vjerovati da je prošlo jedva pet godina otkad smo na najmanjoj pozornici INmusic festivala vidjeli bend iz Irske, odjeven u klempavu postgrunge odjeću i scenski smušen poput neke izgubljene Laboratorije zvuka, kako dere sve pred sobom, ne posustajući čak ni kad crkne razglas. Bili su to Fontaines D.C., tada mladi dablinski postpankeri u usponu, a danas – hej, jedva pet godina kasnije! – najveći rock bend na svijetu.

Što se to dogodilo u ovih pet godina? Nakon korone, koja je malo prikočila njihov uspon usred promocije drugog albuma 'A Hero's Death', došlo je preseljenje većine benda u London, uz oproštaj od formativnog Dublina na albumu 'Skinty Fia', a 2022. i povratak na INmusic, ovoga puta na 'srednju' pozornicu. Tamo su Fontainesi, tada sa svježe dotjeranim frizurama, balonima i outfitima velikog rock benda, djelovali kao sasvim drugi bend u usporedbi s prvim koncertom, na trenutke neugodno podsjetivši na U2 u trenucima globalne ekspanzije. Protrčavali su kroz stare stvari, svirali ih dvostruko brže, a aktualni materijal prezentirali s emocionalnom distancom odnarođenog benda koji je od irskog i zvukom i filozofijom jasno postao engleski, i to prije mančesterski nego londonski. Majka frontmena i tekstopisca benda Griana Chattena, Engleskinja koja se udala u Irsku, takvim bi raspletom vjerojatno bila zadovoljna.

Transformacija u francuskom dvorcu

Srećom, strah da će ekspresno izgorjeti na traci za vježbanje engleskog glazbenog establišmenta opovrgava novi, četvrti album 'Romance'. I na njemu se, doduše, vidi da industrija obilato radi na transformaciji benda u rock superstarove po mjeri 2020-ih: Chatten u prvom singlu 'Starbuster' repa u zelenoj trenirci, po spotovima iskaču Y2K nostalgični motivi, bend je još više stiliziran, ofarban i ulickan. Kao i brojni najraskalašeniji i najpretenciozniji otočki albumi u povijesti, snimljen je u francuskom dvorcu pod budnom paskom i pedantnim tretmanom Jamesa Forda, skupog producenta koji je zadnjih godina u drugu dimenziju odveo zvuk veličina kao što su Arctic Monkeys, Florence and the Machine i Depeche Mode.

Barokni rock za 21. stoljeće

No kad eliminirate svu tu maglu, ostaje najpotresnija i najdirljivija rock glazba koju u 2024. možete zamisliti. Polazna točka 'Romancea' u glazbenom smislu je R.E.M.-ov album 'Up', često podcijenjena potraga ponajvećeg rock benda u zadnjih 40 godina za duhom Briana Wilsona, tijekom čijeg su se stvaranja umalo raspali. Uz tematski okvir – ljubav u doba tehnološkog sumraka i otuđenja – sličnost s 'Up' su, za pojmove oba benda, nakićena aranžerska rješenja uz korištenje asketske elektronike, gudača, klavijatura i vokalnih harmonija, ali i razorno emotivni, čak i preizravni tekstovi koji premazuju melodije umočene u distopijski mrak.

Sve više potiskujući tvrdi dablinski naglasak u svrhu prenošenja univerzalnih poruka, Chatten pokazuje nestvaran raspon vokalnog talenta, otkrivajući u sebi i pop pjevača i repera i darkerskog croonera povrh već poznatog uličnog naratora. Bend, u međuvremenu, namiguje plejadi najvećih bogova alternativnog rocka, od The Curea preko The Smashing Pumpkinsa do Ridea i Slowdivea, od krhotina njihovih utjecaja oblikujući nešto potpuno svoje, zdrav i svjež barokni rock trećeg desetljeća 21. stoljeća.

Tražeći svjetlo u mraku ljubavne otuđenosti, savršenstvu najbliže stižu u središnjem komadu albuma, 'In the Modern World', koja se često uspoređuje s radovima Lane Del Rey, ali korijene opet ima na R.E.M.-ovom 'Up', i to u krasnoj 'At My Most Beautiful', kao neki njezin mračni parnjak. Drugi vrhunac ploče je zaključna 'Favourite', jangle pop naklon Teenage Fanclubu i melodičnoj strani Smithsa, tijekom koje je Chatten nedavno u Ljubljani dijelio ruže, i koja će sigurno još dugo, dugo biti biser kojim zatvaraju koncerte.

Da rezimiramo: Članovi Fontaines D.C. u kasnim su dvadesetima ili ranim tridesetim godinama, a već sad imaju ozbiljnog kandidata za veliki, najveći rock album, ne samo godine, možda i desetljeća. Napisali su ga na daljinu, dok se O'Connell u Španjolskoj privikavao na status svježeg oca (otkucaji srca bebe čak se i čuju na albumu), ostatak benda potucao između Londona i Dublina, a Chatten brijao po Los Angelesu. Nakon 'Romancea', vjerojatno bi za njih bilo dobro da malo uspore jer ovoliku količinu sjajne glazbe u deset godina postojanja i tek pet godina diskografske aktivnosti ne pamtimo valjda od, opet, R.E.M.-a u osamdesetima. Ali prije toga čini se suđen susret idućeg ljeta, možda opet na Jarunu. Ovoga puta na najvećoj pozornici.