Američka kantautorska scena posljednjih godinama prezasićena je pokušajima stvaranja nove Mitski ili Phoebe Bridgers, a dvije su se dame posljednjih mjeseci najozbiljnije primaknule ovoj tituli. Jedna je Kathryn Crutchfield, poznatija kao Waxahatchee, a druga Karly Hartzmann, lice i autorica većine pjesama benda Wednesday. Prva, porijeklom iz Alabame, ove godine objavila je sjajan album 'Tigers Blood', za koji već znamo da će kotirati pri vrhu godišnjih lista, a druga, rodom iz Ashevillea u Sjevernoj Karolini, s Wednesdayevim albumom 'Rat Saw God' to je učinila prošle godine.

Ove dvije djevojke povezuje jedan mladić. Ime mu je Mark Jacob Lenderman, nastupa pod skraćenim imenom MJ Lenderman i ovog mjeseca objavio je četvrti album 'Manning Fireworks'. Njime opasno pretendira pomrsiti račune djevojkama s kojima je blisko surađivao: na aktualnom albumu Waxahatcheeja u duetu s Katie Crutchfield izvodi udarni singl i jednu od pjesama godine 'Right Back to It', a s Karly Hartzmann dijelio je ne samo bend, već i bio u vezi, prekinutoj ovog ljeta.

Savršena pjesma o prekidu

Je li spomenuti duet s popularnijom kolegicom iole kumovao prekidu, možemo samo nagađati, iako bi to bila epska priča u rangu one o 'Rumours' Fleetwood Maca, legendarnom albumu nad kojim već 47 godina lebdi sjena razvoda i svađa ljudi koji su ga stvarali. Možda odgovor ima refren savršene pjesme o prekidu 'She's Leaving You', a koja nam iz dana u dan sve više potiskuje 'Right Back to It' s vrha godišnje ljestvice godine. 'It falls apart / We all got work to do / It gets dark / We all got work to do / She's leaving you', pjeva Lenderman u duetu s Hartzmann, curom s kojom je prekinuo, no i dalje ostao u bendu – već će sljedećeg tjedna zasvirati u dućanu Jacka Whitea u Nashvilleu. We all got work to do, zar ne?

No kad malo dublje uronite u 'Manning Fireworks', otkrivate šarolik svijet ranjenog slackera iz Sjeverne Karoline, prepun humora, boli, rubnih popkulturnih referenci i prokazivanja ljigavaca. 'Once a perfect little baby, who's now a jerk / Standing close to the pyre, manning fireworks', lijeno cijedi stihove naslovne pjesme što tematizira lika koji zavodi mlade cure na vjerskim okupljanjima, a to je tema o kojoj Lenderman, kao bivši ministrant crkve u Ashevilleu, zna svašta.

Temu odrastanja u okovima vjere potkačit će i u pjesmi 'Rudolph', vapaju mladića kojeg tjeraju u svećenike da ne bi spoznao pravu ljubav, s razornim refrenom: 'I wouldn't be in the seminary if I could be with you'. Ipak, najjači je kad inserte iz svog života ukršta s temom vječne osamljenosti, u kojoj demonstrira rijedak dar portretiranja nemoći i rezignacije u samoći. Primjer je krasna 'Wristwatch', ukrašena solažama koje se mogu pjevati, što nismo doživjeli valjda od Wilcove 'Impossible Germany': 'And I’ve got a houseboat docked at the Himbo Dome / And a wristwatch that’s a pocket knife and a megaphone / And a wristwatch that tells me I’m on my own'.

Stephen Malkmus 21. stoljeća

Sav taj kolaž američkog juga prati i raskošan glazbeni pastiš moćnih rifova u stilu Neila Younga, slide gitara i čvrste country rock ritam sekcije, što sve stvara atmosferu najsličniju albumima zaboravljenog pjesnika američkih pustara Jasona Moline. Ipak, nije ovo još jedna kaubojska tužbalica s mamuzama i osedlanim konjima: Lenderman je pjesnik 21. stoljeća te se ne libi ubaciti referencu na solaže iz Guitar Heroa i aute iz Pixarovih animiranih filmova. Po tome je najbliži slackerskim pjesnicima kraja 20. stoljeća poput Stephena Malkmusa, a po vještom portretiranju malih sredina sa satiričnim dodirom filmovima kultnog redatelja Todda Solondza.

Ukratko, Lenderman nije netko tko će vam glasno lupati na vrata i moliti vas da ga pustite u život, niti netko tko će vas gnjaviti uzvišenim mislima urbi et orbi. On će svirati tamo negdje u kutu, praćen pouzdanim bendom, bez pretenzije puno veće od toga da vam ispriča gorko-slatke priče nadahnute vlastitim životom i sredinom u kojoj je odrastao. Takve ljude u našim malim glazbenim kružocima interno zovemo – naši ljudi.