The Jesus and Mary Chain – Glasgow Eyes (Fuzz Club)

Tko bi rekao da će 'Psychocandy', debi album vjerojatno najutjecajnijeg škotskog alternativnog benda, nagodinu napuniti 40. rođendan. The Jesus and Mary Chain u osnovi je projekt braće Williama i Jima Reida, osebujnih čudaka koji su, nakon tipično britanskog zvjezdanog trajektorija – uspon do vrha, raspad uz bratsku svađu na tonama droga i alkohola, pa mirenje nakon 10 godina stanke – ipak zaključili da imaju još nešto reći. S tom odlukom poklopio se probuđeni interes mlade publike za njihov zvuk, čije su prepoznatljive komponente, masni distorzirani bas, primitivna ritam-mašina i pop melodije, uronjene u suhu produkciju s plivajućim oblacima dronea.

Enormna količina bendova u proteklih 40 godina ima taj DNA The Jesus and Mary Chain, a novi album objašnjava zašto je to tako. 'I've been rolling with the Stones / Mick and Keith and Brian Jones / Bill and Charlie have gone home', stihovi su iz 'The Eagles and the Beatles' koji ilustriraju da braća Reid i dalje znaju žonglirati između humora, autoironije i omaža velikanima. Poklanjaju se i vlastitom nasljeđu: 'Hey Lou Reid' istovremeno je posveta Velvet Undergroundu i braći Reid, uvodna 'Venal Joy' naklon najvećoj inspiraciji – heroinu, a 'Jamcod' sarkastično prepričavanje raspada benda sa sigurne vremenske distance. Ipak, ako tražite najbolju potvrdu kako bi JAMC trebao zvučati u 2024., to je singl 'Girl 71' – esencija jednostavnosti, melodičnosti i prljavštine za koju odmah nepogrešivo znate tko stoji iza nje.

Julia Holter – Something in the Room She Moves (Domino)

Jedna od naših današnjih junakinja rođena je tek koji mjesec prije izlaska debi albuma The Jesus and Mary Chain, a već je uspjela naslagati diskografiju podjednako bogatu kao i Škoti. Riječ je o Juliji Holter, profesorici kompozicije na Occidental Collegeu u Los Angelesu, ali i verziranoj skladateljici koja svoj specifičan zavodljivi glas, nalik onome Kate Bush, uspijeva uklopiti s prostranom paletom instrumenata. Teško je tu glazbu opisati drukčije od 'eksperimentalne', ali kad se stisne u pop formu, Holter je u stanju stvoriti i remek-djelo poput 'Feel You', jedne od najljepših pjesama prošlog desetljeća.

Na novom albumu, koji je počela kuhati još prije pandemije, da bi je u tom procesu prekinuli trudnoća i porod, klasičnih pop formi ima samo u tragovima. To je zapravo dobro za Juliju, jer se ovdje čuje koliko je zadane forme sputavaju. Njezine raštrkane glazbene ideje plutaju na pučini ovog albuma poput žrtve brodoloma koja se ne brine o tome hoće li se u nekom trenutku pojaviti spasilačka služba jer njezina željezna pluća imaju neograničen kapacitet. Možda takva konfiguracija nije baš prijemčiva na prvu loptu, ali najbolje paše Julijinom temperamentu i skladateljskom daru, a slušatelju, kad razgrne slojeve cvrkutavih harfi i flauta, klokotavih perkusija i fretless basova, ostavlja toliko toga za upijanje, razotkrivanje i prokopavanje. Pravi album za početak proljeća.

Waxahatchee – Tigers Blood (Anti-)

Katie Crutchfield odavno više nije ona mala koja drnda raštimanu akustaru tamo negdje ispod nekog drveta, a njezine pjesme odavno više ne slušaju samo oni koji priđu dovoljno blizu. Nestvarno darovita kantautorica porijeklom iz Alabame danas je velika, možda i najveća mlada nasljednica legendi američkog juga poput Lucinde Williams iz susjedne Louisiane. Na prošlom albumu 'Saint Cloud' obogatila je akustičnu gitaru širokim instrumentarijem, a na aktualnom 'Tigers Blood', uz pouzdanog producenta i bend Brada Cooka, regrutirala je još jednog mladog te probitačnog kantautorskog kolegu, MJ-a Lendermana. U duetu s njim snimila je 'Right Back to It', prvi singl s aktualnog albuma koji se već sad kandidira za jedan od potencijalnih hitova godine.

Ne znamo što o svim tim frajerima koji se motaju oko nje kaže njezin životni partner, 'princ americane' Kevin Morby, ali možda je i bolje da se on ne petlja u njezinu glazbu, jer ovako joj ide sasvim dobro – sudeći po komparativnoj analizi zadnjih albuma, bolje nego njemu. Teško je reći što joj bolje leži: široke himne širokih južnjačkih autocesta poput 'Ice Cold' i 'Crowbar' ili sporije, pastoralne 'Lone Star Lake' ili 'The Wolves'. Ispod njezinog toplog i poletnog glasa bend pulsira točno onom dinamikom koja je potrebna da joj ne smetaju, a da plodovi nevjerojatnog dara Katie Crutchfield ostanu sočni i moćni, poput kupina iz šuma Alabame.