Ne, nije vam loše podešen ton na televizoru i ne, ne trebate pojačavati svjetlinu ni kontrast. Novi specijal Adama Sandlera namjerno je snimljen tako - da vas uvuče u doživljaj komičarskog nastupa u omanjem, podrtom klubu i sa sto stvari koje mogu poći krivo. Uključite titlove na Netflixu i prepustite se događaju - sve je to dio komedije, koju Sandler, vrlo je očito, obožava
Već u uvodu novog stand-up specijala Adama Sandlera, 'Love You', koji odnedavno možete pogledati na Netflixu - sve kreće ukrivo. Sandler se dovozi u autu s razbijenom šajbom, u prljavoj slijepoj uličici uz comedy club u kojem će nastupati dočekuju ga razni čudaci i klošari koji očito trguju njegovim autogramima, zalio se kavom pa mora zamijeniti hudicu s jednim od svojih asistenata, a ta mu je hudica prevelika, neka žena ga na hodniku zaustavlja s videopozivom njezinu teško ozlijeđenom sinu u bolnici... Sandler na pozornicu izlazi sav razmontiran. I onda još na ekranima, na kojima bi se iznad pozornice trebali prikazivati dodatni materijali uz njegov nastup - stoji ona prokleta Windows-livada i poruka o kompjuterskoj pogrešci.
Do kraja specijala situacija će eskalirati. Ekrani će se paliti i gasiti, klavijatura na kojoj lik koji ga prati u komičnim pjesmama propast će u rupu u podu, donijet će mu kavu sa Splendom umjesto sa stevijom, scenski radnici na pozornicu će radi intervencija izlaziti češće nego Sandlerovi komičarski gosti, a na pozornicu će dolutati i pas. I cijelo to vrijeme publika će urlati od smijeha. Ništa se od toga, naime, ne događa slučajno. Cijeli je taj nastup tako koncipiran. Sandler i redatelj njegova specijala, Josh Safdie tako su sve i zamislili - u specijal uvrstiti sav kaos i potpuni doživljaj odlaska na komičarski nastup u komičarski klub. Jer u stvarnosti stand-up nastupi rijetko izgledaju onako uglancano, razgovjetno, ritmički savršeno i montirano s preciznom dinamikom kao što nam ih se isporučuje na streaming platforme i televizore. U stvarnosti komičari bruse svoj materijal u raznoraznim opskurnim klubovima i mnogo toga pođe ukrivo.
Sandler i Safdie odlučili su nam priuštiti takav doživljaj. I zbog toga prije nego što počnete gledati ovaj specijal obavezno uključite titlove. Ne moraju biti u prijevodu, čak je i bolje da su na engleskom. Ali s njima ćete lakše razumjeti Sandlerova mumljanja i gunđanja ispresijecena povremenim kreštanjem, pjevanjem i ostalim glasovnim nebulozama kakvim je i inače sklon, a ovdje ih je baš pustio s lanca.
Inače, Josh Safdie, koji je režirao ovaj specijal, jedan je od dvojice braće Safdie koji su režirali sjajan film sa Sandlerom u glavnoj ulozi, 'Nebrušeni dragulji'. Drugi je brat Benny Safdie, kojeg se možda sjećate kao Dougieja u nevjerojatnoj seriji 'The Curse', nad kojom smo se čudili ranije ove godine, a koju je Benny i režirao. Riječ je dakle o kreativnom dvojcu koji se jako dobro snalazi s kaosom, novim i čudnim idejama pa i ovakvim konceptima. Od jednog Safdieja, dakle, ne bismo ni očekivali 'normalan' stand-up specijal.
Što se pak Sandlera i njegova stand-upa tiče, osim što se i on jako dobro snašao u takvom kontekstu i konceptu - tu nema nekih velikih iznenađenja. Kao i prije, fokus je na prostačkim, suludim šalama tematski najbližima mlađim tinejdžerima, kojima je najsmješnije kad je nešto odvratno, seksualno ili prljavo, no - isto, kao i prije - Sandleru to uspijeva učiniti smiješnim. Teško je za njegov tip humora reći da je sazrio s godinama jer se bazira na nezrelosti i neozbiljnosti, ali s godinama je definitivno postigao novu i vještiju razinu kontrole nad šalama, šlagvortima, bolji komičarski tajming i osjećaj za publiku. Uza sve to, Sandler je, kao što je i uvijek bio, izrazito sentimentalan i melaknoličan tip pa je naslov specijala prikladan, a zadnja muzička numera koju izvodi, njegova posveta obožavanoj mu komediji, dirljiva je onako kako čovjek ne bi očekivao od jednog grubljeg stand-up nastupa, ali od Sandlera bi.
Sve u svemu, ako niste hejter Sandlera - a znam da vas ima jer čovjek iz brojnih razloga mnoge iritira - nemojte se ustezati od gledanja ovog specijala. Imao je i boljih, ali ovaj ipak rangira prema prvih pet najboljih, a još je usto i konceptualno zanimljiv, inovativan i zgodan. Samo, kao što već rekoh, upalite titlove. Jer loš zvuk ovdje je namjeran kao i odvratnoća u histeričnom punchlineu priče o duhu iz boce s kojom će vam zgaditi život dok padate po podu od smijeha.