Na Festivalu svjetskog kazališta gostovat će šest predstava, a bit će prikazan i dokumentarni film 'Hamlet u Palestini' Thomasa Ostermeiera i Nicolasa Klotza, snimljen u Ramali u Palestini prošle godine, kada je u Al Kasaba Theatreu izveden njegov 'Hamlet'.

'Ostermeierov film miješa prizore iz predstave 'Hamlet' s prizorima života mladih Palestinaca u izbjegličkom logoru', kaže koravnatelj festivala Ivica Buljan, dodajući da se u to vrijeme dogodilo nerazjašnjeno ubojstvo mladog direktora palestinskog Freedom Theatrea Juliana Mer-Khamisa te je njegova sudbina isprepletena s onom danskog kraljevića.

Predstava 'Smrt u Veneciji/Pjesme mrtvoj djeci' na programu je dva dana i netipična je za Ostermeierov rukopis.

Smrt u Veneciji

'Ta predstava otkriva drukčijeg Ostermeiera, kojom je taj čuveni redatelj, kako su pisale njemačke novine nakon premijere, otvorio novo poglavlje u svom radu', nastavlja Buljan, objašnjavajući da nas Ostermeier tom predstavom uvodi u temu koja se nametnula na ovom festivalu – temu melankolije.

'Naime svojom interpretacijom tog kultnog teksta Thomasa Manna o ostarjelom piscu Gustavu von Aschenbachu, koji tokom boravka u Veneciji proživljava autorsku i intimnu krizu, Ostermeier nudi pogled bliži srži Mannove priče nego slavnoj i nama jako poznatoj filmskoj interpretaciji Luchina Viscontija.

Ostermeier u svojoj predstavi komunicira i s Mannovim tekstom i s filmom, no uopće nije ni polemičan ni kritičan, što se moglo od njega očekivati s obzirom na reputaciju koja ga prati, nego nas na vrlo melankoličan i nostalgičan način, oslikavajući atmosferu dekadencije tog razdoblja, vodi kroz jedno od najvažnijih književnih djela 20. stoljeća.

U svakom slučaju, upoznat ćemo ga u novom svjetlu, a tom dojmu pridonijet će i glazba Gustava Mahlera te orkestar koji cijelo vrijeme prati zbivanje na sceni, kao i plesna grupa, pa stoga mogu reći da je Ostermeierova interpretacija 'Smrti u Veneciji' kao spoj dramskog, plesnog i glazbenog kazališta bliža larsvontrierovskom čitanju nego njegovim dosadašnjim interpretacijama književnih klasika, kao što su Ibsenova 'Nora' i Shakespeareovi 'Hamlet' i 'Othello', koje je hrvatska publika također mogla vidjeti na festivalu u Zagrebu', zaključio je Buljan.

Na pitanje bavi li se Ostermeier posebno Mahlerom, koji je inspirirao Manna za lik Von Aschenbacha, Buljan je odgovorio da u dramskom smislu to nije potencirao, ali su asocijacije itekako prisutne, no ostavio je publici da sama donosi zaključke, što također nije tipično za redateljev rukopis.

Govoreći o Forced Entertainment iz Shefielda (23. i 24. rujna, ZKM), Buljan je naglasio da se ta grupa već dva desetljeća smatra svojevrsnim čudom britanske kazališne scene jer 'na fantastičan način spaja tradiciju britanskog otočnog humora koji poznajemo iz svih engleskih TV serija i performans'.

Oni su pioniri avangardnog britanskog teatra, a njihov zaštitni znak zajedničko je stvaranje projekata koji krše sve kazališne konvencije, improvizacije, eksperimentiranje i šokiranje publike neočekivanim teatarskim postupcima. 'Njihov vođa Tim Etchells jedan je od najvećih živućih umjetnika performansa današnjice, a bavi se još pisanjem, videom, fotografijom... Njihova zavodljivost dolazi iz paradoksa, upisanog i u naziv kompanije - da žele forsirati zabavu - a zapravo su ozbiljni umjetnici', ističe Buljan, objašnjavajući da predstava 'Nadolazeća oluja' s kojom nastupaju u Zagrebu na praznoj sceni oživljava fantastične motive koji pretvaraju jednostavne situacije u gotovo orgijastičke scene, prepune ludizma i sladostrašća.

U Zagreb ponovno stiže glumac i redatelj Pippo Delbono (18. rujna, ZKM), jedan od najnekonvencionalnijih i najistaknutijih talijanskih kazališnih umjetnika koji će se predstaviti poetskim recitalom 'Amore e Carne', svojevrsnim intimnim putovanjem kroz poeziju Rimbauda, Whitmana i Eliota, pa sve do Artauda i Pasolinija. Buljan ističe kao kuriozitet to da s Delbonom na sceni nastupa čuveni violinist rumunjskog podrijetla Alexander Balanescu te zajedničkim snagama čitanje poezije pretvaraju u koncert. 'To je susret dvaju umjetnika s margina velikih festivala koji su si tom rubnom pozicijom osigurali kultno mjesto', naglašava Buljan, dodajući da nije čudno to što se Delbono udružio s Balanescuom jer on objedinjuje cigansku muziku, jazz i nove forme.

Najangažiranija predstava festivala vjerojatno je 'Teško je biti Bog' Proton Theatrea iz Budimpešte koji se smatra, kako nam je rekao Buljan, 'jednim od najuzbudljivijih događaja europskog kazališta u zadnjih pet godina'.

Predstavu je režirao mađarski kazališni i filmski redatelj Kornél Mundruczó, a na programu je 21. rujna, no za sada se još traži lokacija jer se radnja događa u dva golema šlepera na specifičnoj lokaciji na kojoj se kao na filmu, tvrdi Buljan, odvijaju prizori trgovine ženama iz istočnih zemalja.

'Tu su mafijaši koji lišavaju žene slobode pod izgovorom da će im osigurati bolje plaćen posao na Zapadu i zatim ih uvode u pornoindustriju', ističe Buljan, dodajući da je predstava specifična zbog aktualne političke teme o kojoj se u kazalištu malo govori te dokumentarističkog načina izvođenja 'u prostoru u kojem se zaustavljaju kamioni, špediteri...'.

U Zagreb ponovno dolazi nizozemski redatelj Ivo van Hove i njegova Toneelgroep Amsterdam, a podsjetimo da su prije dvije godine oduševili publiku predstavom 'Premijera'.

Na ovogodišnjem festivalu predstavit će se komadom 'Dugo putovanje u noć' (26. i 27. listopada, ZKM) koje će svoju premijeru imati tek 25. kolovoza, a temelji se na najpoznatijem djelu klasika američke dramske književnosti Eugeneu O'Nealu.

Ivo van Hove smatra Eugenea O'Neala američkim Shakespeareom i do sada je postavio na scenu mnoge njegove tekstove, a ovo je posebno po tome što je nadahnuto njegovom osobnom potresnom obiteljskom pričom, zbog čega je autor uvjetovao da se može izvoditi tek nakon njegove smrti. 'Riječ je o disfunkcionalnoj američkoj južnjačkoj obitelji – majci ovisnoj o morfiju, ocu i bratu alkoholičarima - koju s jedne strane narušava alkoholizam, a s druge promijenjene ekonomske relacije u zemlji, te se taj tekst čita u aktualnom ključu - kako kriza djeluje na obitelj', tvrdi Buljan, dodajući da njegova amsterdamska kompanija ima poseban glumački pristup, čak kod, u koji su uključeni perfekcionizam izvedbe i filmska uobličenost likova.

King size

Prema Buljanovim riječima, festival se zatvara krajnje intimnom, ali duhovitom glazbenom predstavom 'King Size' Christopha Marthalera u izvedbi Theatra Basel (4. i 5. listopada, ZKM), čija se radnja događa u hotelu, 'svojevrsnoj parafrazi slavnog filma 'Grand Hotel' s Gretom Garbo u naslovnoj ulozi'. 'No za razliku od tog filma, u Marthalerovoj predstavi sve se vrti oko golemog kreveta u malom hotelu u kojem se okupljaju tužni likovi iz svakodnevnog života', tvrdi Buljan, dodajući da se svi gosti nalaze pred busterkeatonovskim problemima, dakle banalnim, ali nepremostivim, poput onih kako ući u kupaonicu ili kako otvoriti vrata tuš kabine, a iz toga proizlaze situacije koje ukazuju na dehumanizirani okoliš.

Buljan je istaknuo da se Marthaler u svim predstavama, pa tako i u ovoj, bavi istom temom, a to je kako se pojedinac - starija žena, mladi bračni par ili singl žena - nađu usred situacija u kojima mjesto odmora postaje generator problema. 'Ali taj mali hrabri pojedinac uvijek pobjeđuje – inteligencijom i zafrkancijom - i tako se neki apsurdni prizori pretvaraju u točke iz mjuzikla, dijalozi u operetne ili pop arije, a problem se transformira u jako duhovit skeč', zaključio je Buljan.