'Rupa', Ivana Bodrožić (Naklada Ljevak)

'U svojem novom romanu popularna i višestruko nagrađivana pjesnikinja i prozaistica Ivana Bodrožić kroz žanr političkog trilera hrabro se upušta u raskrinkavanje tranzicijskog društva duboko prožetog korupcijom i kriminalom. Inteligentan, dramatičan, snažan, tragičan, mučan i mračan, no nadasve hrabar roman započinje scenom u zatvoru. Novinarka Nora Kirin dolazi u neimenovani slavonski gradić sa zadatkom da napiše reportažu o srednjoškolskoj profesorici koja je zajedno sa svojim maloljetnim ljubavnikom, bivšim učenikom, ubila supruga. Intrigantna, mučna i mračna priča o obiteljskoj tragediji i prezrenoj profesorici vodi u niz paralelnih priča koje se susreću u podzemlju duboko podijeljenog grada. Jedna od glavnih pripovjednih linija novinarku Noru vodi do ubojice njezina oca koji je stradao prije dvadesetak godina uoči početka rata pokušavajući posredovati u pregovorima između zaraćenih strana i upozoravajući na namjerna izazivanja sukoba.

Radnja romana odvija se u vrijeme postavljanja dvojezičnih ploča na gradske institucije u gradu, u kojem je najprofitabilnije trgovati ljudskim žrtvama. Glavni pokretači svih procesa i dalje su ljudi koji su sudjelovali u ratnim zločinima devedesetih, korumpirani političari, preživjeli pripadnici mafijaških klanova, gospodari rata koji su se u miru, dvadeset godina kasnije, prometnuli u pripadnike lokalne političke i društvene elite', poručuju iz Naklade Ljevak

'Rupa je majstorska preslika hrvatske stvarnosti, septičke jame u kojoj se talože i fermentiraju kriminal, lažne ratne zasluge i stvarno profiterstvo, političko mračnjaštvo zaogrnuto u jeftin domoljubni kič, krvave tajne svježe prošlosti i licemjerje onih koji nude svijetlu budućnost. To je roman nastao vještim spajanjem press clippinga iz crnih kronika i visoke politike, u kojem se, baš kao i u hrvatskoj stvarnosti, sve melje u istom mikseru stvarajući gadljivu kašu koja izaziva mučninu’, smatra Drago Hedl, dok Jurica Pavičić ističe da će 'među čitateljima, oni koji prate hrvatsko društvo i politiku na stranicama romana Rupa lako prepoznati pabirke i krhotine priča za koje znaju. Prepoznat će političare koji su u ratu naručivali ubojstva, gradonačelnike koji pred kamerama pokazuju ožiljak operacije, vijećnice koje snimaju diktafonom koruptivne ponude, školske skandale, seksualne skandale...'

Ivana Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru, opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu, a magistrirala na studiju filozofije i kroatistike Sveučilišta u Zagrebu. Za zbirku poezije 'Prvi korak u tamu', objavljenu 2005. godine, nagrađena je uglednom književnom nagradom Goran za mlade pjesnike. Za istu zbirku dobiva nagradu Matice hrvatske Kvirin, za najboljeg pjesnika do 35 godina. Roman 'Hotel Zagorje' (objavljen 2010. godine u izdavačkoj kući Profil) nagrađen je brojnim književnim priznanjima i postao je bestseler. U veljači 2012. njemački prijevod romana 'Hotel Zagorje' izašao je u uglednoj izdavačkoj kući Hanser te u francuskoj Acte Sud. Do sada je objavljen i u Srbiji te na slovenskom, češkom, makedonskom, a iduće godine bit će preveden na turski jezik. Prema istom djelu, kao koscenaristica, Ivana Bodrožić zajedno s nagrađivanom bosanskohercegovačkom redateljicom Jasmilom Žbanić piše scenarij za igrani film. Godine 2014. izašla joj je zbirka kratkih priča '100% pamuk', također u izdavačkoj kući V.B.Z.

'Imperij, Christian Kracht (Edicije Božićević; prevela Nataša Medved)

August Engelhard, nudist, začetnik kokovorizma i utemeljitelj Reda Sunca, stvarna povijesna ličnost i junak ovog neobičnog i snažnog romana, svoju će utopiju boljeg svijeta pokušati ostvariti u njemačkim prekomorskim kolonijama kamo početkom 20. stoljeća bježi iz zatrovane, filistarske vilhelminske Njemačke i od cjelokupne europske civilizacije osuđene na propast. Nakon kratke idile na otoku Kabakonu gdje uzgaja kokosov orah i dočekuje sljedbenike iz cijeloga svijeta, Engelhardt ubrzo upada u spiralu ludila koja nagovještava i ocrtava najveće katastrofe dvadesetog stoljeća.
Stilski inovativnim postupcima i virtuoznim jezikom, Christian Kracht romanom 'Imperij' ispisuje veličanstvenu društvenu satiru, zabavan i na trenutke urnebesno smiješan pustolovni i filozofski roman u kojem se zrcale svi lomovi današnje stvarnosti.

'Pravo remek-djelo… Humor pojedinih prizora nezaboravan je', napisao je Die Welt o 'Imperiju' koji, pak, ugledni tjednik Die Zeit smatra maestralnim i neponovljivim', a među obožavatelje ubraja se i autor 'Moje borbe', Karl Ove Knausgaard

Christian Kracht (Saanen, Švicarska, 1966.) jedan je od najkontroverznijih pisaca i intelektualaca njemačkog govornog područja čiji su romani prevedeni na više od dvadeset jezika. Školovao se u Njemačkoj, Kanadi i SAD-u. Bio je dopisnik iz Indije za tjednik Der Spiegel, kolumnist Frankfurter Allgemeine Zeitunga te suradnik brojnih drugih novina. Status kultnog pisca stekao je romanima 'Faserland' (1995.), '1979' (2001.), 'Ja bit ću tu, na suncu i u sjeni' (2008.), a definitivno ga potvrdio romanom 'Imperij' (2012.) za koji je ovjenčan Književnom nagradom Kantona Berna te prestižnom Nagradom Wilhelm Raabe. Objavio je i nekoliko knjiga putopisa, surađivao je s brojnim piscima i umjetnicima, a zajedno sa suprugom, redateljicom Frauke Finsterwalder, napisao je scenarij za njezin nagrađivani film 'Finsterworld'.

'Čovjek bez lica', Milorad Popović (Fraktura)

Kada, upravo na dan Antibirokratske revolucije, 7. listopada 1988. u svojem stanu u Titogradu Šćepan Dragišić dobije vijest da mu je preminuo otac Tripko ni ne sluti što će sve doznati o svome ocu, svojoj zemlji Crnoj Gori, sustavu, ali nadasve o špijunima te njihovim tajnim dvostrukim i trostrukim životima koji će se pred njim razotkriti iz papira koje kriju kovčezi što su mu došli u nasljedstvo.

Ispisujući Tripkov život i život njegove obitelji, poznanika i nadređenih, Milorad Popović napisao je najveći špijunski roman naših dana. 'Čovjek bez lica' roman je o Crnoj Gori i Jugoslaviji, o dvadesetom stoljeću u kojem se susreću stvarne povijesne osobe i fiktivni likovi, o idealima i odustajanju od njih, o prevratima, nastajanju i rastakanju država te velikih ideja. No to je, prije svega, roman o nesalomljivima, o onima koji najdublje vjeruju u ideale, o špijunima koji nisu tajni agenti iz filmova, već možda tek obični knjižničari.

Milorad Popović rođen je 1957. u Lipi Cuckoj kod Cetinja. Objavio je sedam knjiga poezije: 'Sa trga glodara', Ce­tinje, 1981., 'So Jude', Cetinje, 1982., 'Nema više klađenja', Pod­gorica, 1985., 'Red se polako za­vodi', Nikšić, 1987., 'Ce­tinjski ljetopis', Podgorica, 1991., 'Nesigurna zemlja', Cetinje, 2005. i 'Raskršća', Cetinje, 2008. te knjige eseja: 'Mali na­rod i nacionalizam', Cetinje, 1997., 'Crnogorsko pitanje', Ulcinj, 1999., 'Po­dijeljena nacija', Podgorica, 2010. i 'Njegoš i crnogorska nacija', Cetinje, 2011. Poezija i eseji prevedeni su mu na de­setak stranih jezi­ka. Dobitnik je više nagrada za književnost. Ima status istaknutoga kul­turnog stvaratelja Crne Gore.

'Moja borba: Druga knjiga', Karl Ove Knausgaard (OceanMore; prevela Anja Majnarić)

Nakon prvog i zapaženog dijela - heksaloga 'Moja borba' Karla Ovea Knausgaarda, Naklada OceanMore objavila je i dugoočekivani nastavak. U 'Drugoj knjizi' Karl Ove napušta Norvešku, svoju prvu ženu i obitelj te odlazi u Stockholm. Upoznavši Lindu, fatalno se zaljubljuje i s njom zasniva obitelj. U nekoliko godina imaju troje djece i oboje su zatečeni novim izazovima i obvezama obiteljskog života. I dalje je brutalno iskren, kako prema bližnjima, tako i prema društvu u kojem živi. Razapet između ljubavi, očinstva i žestoka nagona za samoćom i pisanjem, Knausgaard ispisuje jednu od najdojmljivijih proza 21. stoljeća.

'Završne rečenice romana smirujuće su, obične, uspjele. Nose ono što Walter Benjamin zove 'epskom stranom istine, mudrost'', pisao je The New Yorker u svojoj pohvalnoj kritici 'Druge knjige' za koju Frankfurter Allgemeine Zeitung smatra da je 'neobuzdano promišljanje koje je čarobno' te da 'hrabro i uvjerljivo portretira život u svoj njegovoj širini'.

Karl Ove Knausgård (Oslo, 1968.) studirao je književnost i umjetnost na Sveučilištu u Bergenu. Njegov je prvijenac 'Ute av verden' (1998.) dobio Nagradu norveških književnih kritičara (prvi put u povijesti osvojio ju je debitant), a drugi roman 'En tid for alt' (2004.) osvojio je niz nagrada i nominiran je za Nagradu Nordijskog vijeća. Od 2009. do 2011. objavljuje heksalog 'Moja borba' (Min Kamp) koji se u Norveškoj, zemlji od oko pet milijuna stanovnika, prodaje u preko pola milijuna primjeraka. Za 'Moju borbu: Prvu knjigu' dobio je prestižnu norvešku Nagradu Brage, a serijal je već preveden na 23 jezika te izaziva polemike gdje god se pojavi. Za mnoge kritičare Knausgårdova 'Moja borba' najznačajnije je djelo skandinavske književnosti 21. stoljeća.

'Bornholm, Bornholm', Hubert Klimko-Dobrzaniecki (Hena com; preveo Emilio Nuić)

Pitoreskni danski otočić Bornholm u Baltičkom moru bio je od presudne važnosti u životima dvojice protagonista istoimenog romana Huberta Klimka-Dobrzanieckog. Nijemcu Horstu Bartliku, ni po čemu posebnome profesoru biologije i zaljubljeniku u leptire, bilo je to mjesto gdje se u vrijeme Drugog svjetskog rata stacionirao sa svojom vojnom postrojbom, a neimenovanom mladom Dancu otok Bornholm rodno je mjesto te detalje o njegovu životu doznajemo iz ispovijedi majci. Sve što joj se nikada nije usudio reći, sada napokon izgovara dok ona leži u komi u bolesničkoj postelji. Što povezuje dvojicu muškaraca?

Hubert Klimko-Dobrzaniecki (1967., Bielawa) romanopisac je i pjesnik koji dugi niz godina živi izvan Poljske (prije na Islandu, a sada u Austriji). Prvo što je objavio bila je zbirka kratkih priča pod naslovom 'Stacja Bielawa Zachodnia' (2003). Osim toga, objavio je dvije zbirke priča – 'Dom Róży. Krysuvik' (2006.) i 'Wariat' (2007.), zatim pripovijetku 'Kołysanka dla wisielca' (2007.), romane 'Raz. Dwa. Trzy' (2007.), 'Rzeczy pierwsze' (2009.), 'Bornholm, Bornholm' (2011.), 'Grecy umierająw domu' (2013.), 'Pornogarmażerka' (2013.), 'Preparator' (2015.) te dvije zbirke pjesama napisane na islandskom jeziku.

Klimko-Dobrzaniecki iskusni je pripovjedač koji naizgled obične događaje umije pretvoriti u neobične priče kojima zaokuplja čitateljevu pažnju. On je možda najčeškiji poljski pisac. U svojoj gorko-slatkoj prozi konstantno omekšava tragediju ironijom, ublažava žalost smijehom, nepogrešivo pronalazeći satiričnu stranu ljudskih sudbina.