'Ja nisam rođen za neke stvari. Nisam rođen da bih se eksponirao. Ja u životu nikada nisam imao izložbu svojih radova, niti ću je ikada imati. Ja samo nastojim korektno raditi svoj posao i ništa drugo, a zastavama neka mašu oni kojima je to profit. Meni nije', riječi su Borisa Magaša, koje najbolje oslikavaju životnu filozofiju tog gospodina i umjetnika, a koje smo mogli čuti prije godinu dana u HRT-ovom dokumentarnom filmu, autorice Renate Margaretić Urlić.

U tom filmu Magaš se prisjeća svojih velikih projekata koji su obilježili arhitekturu druge polovice prošloga stoljeća u Hrvatskoj, od hotelskih kompleksa Solaris pokraj Šibenika (1967.) i Haludovo na Krku (1968.), do remek-djela dječjeg vrtića i jaslica 'Vjeverica' na zagrebačkom Mihaljevcu (1973. – 1975.) i originalnih sakralnih objekata poput crkve i samostana sv. Nikole Tavelira na riječkom Turniću (1986.) i dominikanske crkve bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici (1998.).

Govoreći o svojim djelima, Boris Magaš podsjetio nas je na mogućnosti i ograničenja s kojima su arhitekti, u bivšem ekonomskom i političkom sustavu, bili suočeni, a njegovo iskustvo pokazuje nam kako je većina njegovih kreacija, od ideje do realizacije, bila svojevrsna avantura, tijekom koje bi on obolio ili završio na operacijskom stolu.

Njegovo najpoznatije djelo, stadion na Poljudu, izgrađen 1979., izazvao je veliku pozornost stručne javnosti na području sportske arhitekture te je utjecao na arhitektonske vizure mnogih svjetskih stadiona. Nedavno je odabran i među 25 najljepših nogometnih stadiona na svijetu.

Boris Magaš bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU-a. Rođen je u Karlovcu 1930. Nakon diplome, 1955., na zagrebačkom Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1977. stječe doktorat tehničkih znanosti iz područja arhitekture i urbanizma. Od 1967. vodio je projektni biro Interinženjering u Zagrebu, a od 1969. bio je vodeći projektant građevno-projektnog zavoda u Rijeci. Radio je kao izvanredni profesor na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, a zatim i kao redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1988. izvanredni je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a 1990. postaje savjetnik za arhitekturu i urbanizam predsjednika Republike. Od 1991. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Za svestranu kreativnu djelatnost akademik Magaš dobio je mnoge nagrade i priznanja od kojih ističemo Nagradu 'Vladimir Nazor' i Nagradu 'Nikola Tesla' za projekt Gradskog stadiona u Splitu, Zlatni grb grada Splita 1980., Međunarodno priznanje 'La diplome et medaille d'or recherche de la qualité – Ordre de Saint Fortunat' 1986. godine. Nagradu za životno djelo 'Vladimir Nazor' 1991. i nagradu 'Viktor Kovačić' 1993. godine.

Prošle godine u izdanju Školske knjige objavljeno je njegovo obimno djelo 'Arhitektura. Pristup arhitektonskom djelu', koje se temelji na predavanjima s kolegija 'Teorija arhitekture', koje je držao od 1983. do 2000. godine.

Značenje i vrijednost rada akademika Magaša prepoznata je za njegova života i zabilježena u domaćoj i najznačajnijoj stranoj stručnoj literaturi. Svojim teorijskim i projektantskim radom akademik Magaš pripada krugu naših najznačajnijih arhitekata koji je ostavio, kako se to kaže, neizbrisiv i trajan trag u našem životnom prostoru.

Posljednji intervju Boris Magaš dao je Vijencu