Adaptaciju filmskog hita Ivana Gorana Viteza prema scenariju Zorana Lazića za Kerempuh je napravila dramaturginja Ana Tonković Dolenčić, nastojeći vjerno slijediti predložak.

Temeljna priča prati Ljiljana Vidića, mladog seljaka iz imaginarne Donje Rupe koji piše pjesme i najveći mu je san priključiti se partizanima. Naoružan samo svojim čistim srcem i naivnim idealima, uspijeva im se priključiti nakon što ga izbave iz četničkog zarobljeništva te ubrzo postaje član desantne jedinice sastavljene od priučenih glazbenika.

Kada u jednoj akciji doznaju za održavanje talent-showa na kojemu pobjednik osvaja nastup na poglavnikovu domjenku na koji navodno dolazi i Hitler, partizani se odluče prijaviti, pobijediti i na domjenku okončati Drugi svjetski rat.

Ta osnovna nit smještena je unutar snažnog ironijskog okvira priče prepune paralela sa sadašnjim dobom – predstava, kao i film, parodira sve, od sukoba partizana i ustaša, četnika, Tita, Pavelića, samog rata, NDH-škog režima i partizanskih herojskih epova, do suvremene popularne kulture i vrijednosti modernog doba.

Humor je temeljen na ismijavanju apsolutno svega – baš ništa nije ono za što se izdaje, pa predstava izgleda prije svega kao dobra zabava za glumce i publiku, koju Pripovjedač (Damir Poljičak) čitavo vrijeme izravno uvlači u radnju.

Veliku ansambl predstavu nosi 15 glumaca i četvero plesača, koji se izmjenjuju u brojnim ulogama, na čelu s dosljedno komičnim Lukom Petrušićem u naslovnoj ulozi. Jedan od bisera predstave je i uvijek odličan Hrvoje Kečkeš, a izvrstan je i Matija Šakoronja, osobito u ulozi svećenika. 

Uz njih, priču o besmislu suvremenih radikalnih podjela u društvu, ratu koji kao da nikada nije završio i traumama koje nikako da zacijele na kazališne su daske prenijeli Mia Anočić-Valentić, Josip Brakus, Velimir Čokljat, Filip Detelić, Ivan Đuričić, Ana Maras Harmander, Anita Matić Delić, Ognjen Milovanović, Vedran Mlikota, Damir Poljičak, Tomislav Štriga i Boris Mirković.

Četnike, ustaše, hipstere i plesnu grupu Tanzenbaum utjelovljuju, uz glumce, plesači Atomic Dance Factoryja. 

Neki od vrhunaca predstave pune politički nekorektnog, uvrnutog humora su grupne plesne točke u kojima glumci s plesačima parodiraju ustaše, četnike i partizane na glazbene motive poznatih pop pjesama poput 'We Are Family', 'YMCA', 'I'm Still Standing', pa čak i njemačke himne.

To je prepoznala i premijerna publika, koja je predstavu pratila smijehom i aplauzom, posebno nagradivši plesne nastupe.

Gotovo dvosatnu predstavu čini lanac labavo povezanih skečeva koji se filmski izmjenjuju na sceni koju potpisuje Davor Antolić. Glazbu je osmislio Mario Mirković, a svjetlo oblikovao Elvis Butković.

Autorski tim su još činili Ivan-Goran Vitez, kao autor video materijala, kostimografkinja Tea Bašić te koreograf Saša Krnetić.