Ovo je sedmi Festival svjetske književnosti. Kad ste ga tek pokrenuli, kakve ste ambicije i ciljeve imali i koliko se od toga dosad ostvarilo? Kakvi su dojmovi i ocjene prethodnih festivalskih izdanja?

Kada smo 2013. krenuli u avanturu Festivala, iza sebe smo imali golemo iskustvo organizacija promocija, tribinu Razotkrivanje, koja je već ugostila neke od najeminentnijih svjetskih pisaca. Želja nam je bila proširiti platformu, pozvati više pisaca, imati brojniju publiku, omogućiti da se i druge umjetnosti prožimaju s književnošću te, naravno, staviti u dijalog inozemne i domaće autore. Mislim da smo već na prvom Festivalu ostvarili te premise, a od tada do danas stalno gledamo kako poboljšati neke formate, kako uvesti nove, kako još bolje animirati publiku. Kada gledamo protekle godine, možemo biti zadovoljni postignutim s malim budžetom. U Zagreb, kasnije i Split, doveli smo neke od najvažnijih svjetskih pisaca, dobitnike najvažnijih svjetskih književnih nagrada, autore koje i drugi, stariji i financijski znatno moćniji festivali ponekad teško uspijevaju nagovoriti da dođu gostovati u njihove zemlje, a mi uspijevamo u tome.

Dosad ste većinu programa održavali u kinu Europa, koje je sada zatvoreno. Nova festivalska lokacija je Hrvatski glazbeni zavod. Kako ste je odabrali?

Kada je donesena odluka o zatvaranju kina Europa, to je bio svojevrstan šok jer dug niz godina i publika i mi naviknuti smo na tu lokaciju, a Grad Zagreb, unatoč brojnim kulturnim lokacijama, zapravo ima malo mjesta koja imaju dvije dvorane – to su neka kazališta, npr. ZKM, u kojem smo i održali prvo izdanje Festivala, ali kazališta imaju svoje programe i teško je pronaći mjesto u koje se možete privremeno useliti na gotovo deset dana. To i takvo mjesto prirodno se ukazalo u Hrvatskom glazbenom zavodu i jako sam zahvalan što su ljudi iz HGZ-a i ravnateljica Romana Matanovac Vučković prepoznali zajednički interes i pristali nas ugostiti, tako da će ove godine ova naša najstarija kulturna institucija, osim mjesta za glazbu, postati i mjesto koje će posjećivati i ljubitelji lijepe riječi.

Kako komentirate situaciju s kinom Europa i koliko je teško bilo reorganizirati se ove godine s obzirom na to da ste ostali bez njega kao mjesta održavanja?

Nadam se da će ova dvorana zasjati u sjaju kakav zaslužuje, da će biti obnovljena i restaurirana te da ćemo u najskorijoj budućnosti opet gledati vrhunske programe, kako filmske tako i ostale, a da sve to ne ode u komercijalizaciju. I ova situacija pokazuje da je Zagrebu nužna kuća književnosti, mjesto posvećeno samo programima književnosti. To nisu knjižnice, iako su i one važne, već mjesta kakva se nazivaju Literturhaus.

Koji su inače najveći izazovi u organiziranju Festivala svjetske književnosti?

Kao i uvijek, najteže je, a tako je kod svih festivala, složiti dobar line up, dobiti književne zvijezde da u svom gustom rasporedu pronađu nekoliko dana i dođu u Zagreb.

Koji su najposjećeniji programi Festivala i kolika je bila posjećenost dosadašnjih izdanja?

Najposjećenija događanja su tribine Razotkrivanje, pogotovo kada imamo zvijezde. Od drugih programa posebno smo ponosni na program Književnih matineja, koje su i posjećene, a posjetitelji su srednjoškolci. Sam festival iz godine u godinu ima sve više posjetitelja, tako je prošle godine gotovo sedam tisuća ljubitelja književnosti posjetilo festivalska događanja.

Na festival dovodite više od sto inozemnih i domaćih pisaca, književnih kritičara, znanstvenika, likovnih umjetnika i glazbenika. Čime ste se sve vodili u izboru ovogodišnjih gostiju?

Ove godine u fokusu nam je književnost španjolskog govornog područja, tako da smo pokušali dovesti neke od najzanimljivijih autora, a na Festival dovodimo goste čije su knjige prevedene na hrvatski. Naravno da su vrhunski pisci, a trudimo se svake godine otkriti i poneko novo ime. Od domaćih autora srednjoškolci primjerice sami sa svojim profesorima biraju autore koje žele čitati i s kojima žele razgovarati, a pokazuje se da prate suvremenu književnost, da im je ona zanimljiva jer ih se tiče.

Ove godine održava se čak pet programa pjesničke večeri i čitanja proze. Kako po vama poezija stoji u Hrvatskoj i čime se vodite u izboru pjesnikinja i pjesnika koji gostuju na FSK-u?

Poezija kao i svugdje u svijetu ima svoj krug poklonika, bez nje ne možemo zamisliti razvoj jezika, zbog čega i jest važna jer bez nje nema književnosti. Kada biramo autore, trudimo se birati one koji su kvalitetni bez obzira na dob, s time da posljednjih godina dajemo prostor i novim glasovima. Poetske programe na Festivalu radimo u suorganizaciji s Hrvatskim PEN-om, oni se mahom održavaju u prekrasnom prostoru Meštrovićeva atelijera u Mletačkoj ulici. Na njima sudjeluju brojni važni pjesnici, a između ostalih obilježavamo 20 godina najvažnije pjesničke platforme Lyriklinea.

Koji sve domaći autori sudjeluju u programu? Netko koga biste izdvojili, za koga mislite da svakako zaslužuje više pozornosti, a nekako uvijek prolazi ispod radara?

Domaćih autora ima mnogo. Izdvojio bih Julijanu Adamović, Nebojšu Lujanovića, Marinu Vujičić, Ivanu Šojat, Aleksandru Kardum, ali i Olju Savičević Ivančević, zatim iz regije Srđana Valjarevića, Darka Cvijetića, a na matinejama sudjeluje i Jurica Pavičić. Teško je reći tko prolazi ispod radara, možda bi više medijske pozornosti trebalo posvetiti pjesnicima i posebno pjesnikinjama.

Što biste izdvojili od predavanja i okruglih stolova te diskusija u ovogodišnjem programu?

Mislim da će dinamična biti diskusija o tome što nam znače katedrale danas i što će značiti sutra, koju radimo povodom nesretnog požara u katedrali Notre Dame u Parizu, a vjerujem da je bitna i važna diskusija o 30. godišnjici pada Berlinskog zida u svjetlu građenja zida u Meksiku danas.

Posebno iznenađenje Festivala je scensko uprizorenje slavnog predavanja Miroslava Krleže. Možete li se osvrnuti na njega, što publika tu može očekivati?

Ovo je prvi put da produciramo kazališnu predstavu. Ideja je došla sama po sebi, naime Miroslav Krleža najslavnije svoje predavanje održao je upravo u Hrvatskom glazbenom zavodu 1930. pred više od 800 Zagrepčana. To predavanje bilo je osnova za slavni 'Moj obračun s njima'. Krleža je zatim otišao iz Zagreba i po povratku 1933. imao je namjeru održati predavanje o hrvatskoj književnosti, a to je predavanje nakon tzv. rata plakatima i pritiska grupe građana zabranila tadašnja policija. Potaknuti tom najjasnijom vezom, došli smo na ideju da obnovimo to predavanje te se toga poduhvata, držeći se Krležinih tekstova, bilo objavljenih, bilo onih još uvijek neobjavljenih, prihvatio Vlaho Bogišić, koji je priredio tekst. Režije se poduhvatila Aida Bukvić, Miroslava Krležu glumi prvak Dramskog kazališta Gavella Ozren Grabarić, pratnja na glasoviru je vrhunski pijanist Matej Meštrović, kostime je priredila Barbara Bourek, a majstor svjetla je Marino Frankola. Mislim da ćemo vidjeti itekako aktualnog Krležu u njegovoj punini u vrhunskoj izvedbi Ozrena Grabarića.