Zanimljive su se stvari dogodile ove godine s nominacijama za Emmy. Osim što je, kao i već dvadesetak godina unatrag, bilo dobrih serija na klaftre pa je bilo zanimljivo pratiti koje su se uspjele dovoljno izreklamirat da ih emmyjevci skuže i uzmu u obzir (jer, budimo realni, hrpa ih je i propala kroz rešetke zato što ih u hiperprodukciji nitko nije primijetio), bilo je zanimljivo pratiti hoće li američka televizijska akademija ispuniti svoja obećanja o većoj inkluzivnosti u odabiru serija i onih koji su ih radili. Nije da im treba dodjeljivati medalje za junaštvo zbog toga jer, ruku na srce, već se i u samoj produkciji primjećuje sve veće uvažavanje kreativnih snaga koje nisu samo bjelačke, muške i heteroseksualne, ali ipak.

Čuvari 'dobrih starih vremena' i navodnih pravih vrijednosti koje tobože ne vide boju kože i ine diferencijacije (sve dok im 'previše ne paradiraju') sad će početi kolutati očima do vrtoglavice, ali emmyjevci su, čini se, ove godine na nominacijama pokazali da ipak znaju gledati i kad nije sve na engleskom, bjelački, muški, heteroseksualno i WASP-američki. A to je uvijek dobro. Ne samo zbog 'glupe političke korektnosti' (iako je i zbog toga dobro i inkluzivnost nije glupa), nego i zbog toga što to znači dosta novih, drugačijih, dosad neispričanih priča. Ili barem priča dosad neispričanih na taj način.

Shōgun - neočekivana hitčina

Prvo i prvo, 'Shōgun' je razvalio. Ova FX-ova adaptacija romana Jamesa Clavella nije uopće prva - svi se sjećamo one iz osamdesetih s Richardom Chamberlainom i Toshirom Mifuneom - ali je drugačija, osmišljena s više razumijevanja za japansku kulturu i povijest te - pretežno s japanskim dijalogom i ekipom. Prva je to nominirana serija nakon 'Squid Game' koja nije na engleskom, a pobrala je rekordan broj od 25 nominacija, golem je favorit gotovo u svim kategorijama u kojima se natječe i bez ikakve je dileme stjegonoša ovogodišnje emmyjevske inkluzivnosti. Osim toga je i perjanica mreže FX, koja ove godine predvodi s nominacijama i pomalo skida Netflix s trona prvaka u streaming produkciji (barem po kvaliteti i priznanju, po količini ih ni Bog Isus još ne može nadmašit).

Odmah za petama 'Shōguna' ovogodišnji je rekorder u broju nominacija za humorističnu seriju, koji je s 23 nominacije potukao dosadašnji, 15 godina neoboreni rekord '30 Rocka' - serija 'The Bear', koja također nosi zastavu inkluzivnosti. Dežurni kritičari 'paradiranja raznolikosti' ovdje mogu samo biti kuš jer u 'The Bearu' nema nikakvog paradiranja ni 'nabijanja na nos', nego je u jednoj priči koja se odvija u srcu jedne od najvećih američkih urbanih sredina (Chicago) potpuno normalno i realistično da ljudi budu različitih rasa, kulturnih porijekala, etniciteta, običaja, seksualnih orijentacija i svih ostalih varijacija. Usput, genijalna serija, zaslužila je svaku nominaciju i sve dodatne pohvale.

I kod glumaca - nebjelačka dominacija

Emmyjevci su sklonost inkluzivnosti pokazali i u glumačkim nominacijama, gdje je, na primjer, D’Pharaoh Woon-A-Tai postao prvi pripadnik naroda američkih starosjedilaca koji je nominiran za glavnu mušku ulogu, konkretno za ulogu u zadnjoj sezoni izvrsne serije 'Psi iz rezervata'. Trebao je tu nominaciju - a i nagradu - dobiti još davno prije, ali ajde, bolje ikad nego nikad. Raznolikost vlada i u drugim glumačkim Emmy kategorijama - nominirana je Maya Erskine za ulogu u seriji 'Gospodin i gospođa Smith', Ayo Edebiri nominirana je za 'The Bear', Selena Gomez za 'Samo ubojstva u zgradi', Sofia Vergara za 'Griseldu', Maya Rudolph za 'Loot', Quinta Brunson opet za 'Abbott Elementary'. Dapače, ovogodišnja kategorija glavne glumice pretežno je nebjelačka.

Svoje su priznanje dobili i LGBTQ televizionari, kao što su, recimo, Andrew Scott, fantastičan u naslovnoj ulozi serije 'Ripley', Nava Mau u svojem magnetičnom nastupu u seriji 'Maleni irvas' (prva trans glumica nominirana za Emmy nakon Michaele Jaé Rodriguez za 'Pose'), iako bi ih vjerojatno moglo biti i više. Napretci su ostvareni i u nominacijama iz produkcijskih kategorija, gdje je, primjerice, Issa López, showrunnerica četvrte sezone 'Pravog detektiva' nominirana u redateljskoj, scenarističkoj i producentskoj kategoriji, što je rijetkost već i samo ako se uzme u obzir da je žena, a kada se tome doda da nije bjelkinja, to je gotovo pa revolucija.

Naravno, emmyjevci se ne bi mogli dičiti svojom inkluzivnošću i dobrim ukusom da svi ti kreativni ljudi iz različitih etničkih, rasnih, spolnih i kulturnih grupa nisu izborili svoju priliku da pokažu što znaju, ali ajde, barem nisu ignorirani. Hoće li televizijska akademija, nakon volje da se pokaže inkluzivnom, ove godine pokazati i da je voljna nagraditi drugačije i novije sadržaje - vidjet ćemo u rujnu. No zasad - neka su woke, već je i to pobjeda.