'Doboši noći' Miljenka Jergovića (Fraktura)

Samo su od drveta bijelog javora izraslog na osojnim stranama bosanskih planina majstori iz Cremone mogli izraditi instrumente čiji je zvuk usporediv s imaginarnim božanskim pjevom. O tom drvetu, o sarajevskim noćima i pet godina života u Sarajevu od lipnja 1914. do kasne jeseni 1919. piše šumar i usputnik Mlade Bosne Josip Gubernik u svojemu monumentalnom djelu 'Dnevnici sarajevskih noći'. Nakon što je napustio Sarajevo, o Guberniku se ne zna gotovo ništa osim da je otišao u Argentinu već 1920. te da su njegovi 'Dnevnici' bili jedna od prvih knjiga izdanih nakon Drugoga svjetskoga rata, a da je njezino drugo izdanje nestalo u ratnom vihoru devedesetih.

U romanu 'Doboši noći', naslovljenom kao i nikada pronađeni rukopis Ujevićeva romana, Miljenko Jergović stvara osobnost koja odjednom kao i famozni 'Dnevnici' postaje stvarnom jer je zabilježena u knjizi. 'Doboši noći' roman su i studija o jednom vremenu i jednom čovjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi. U 'Dobošima noći', ne bez razloga, Sarajevo se u veličanstvenoj metafori ogleda kao bubanj na čijoj napetoj koži dobuje čitavo dvadeseto stoljeće, a Josip Gubernik, taj maleni, suhonjavi austrougarski šumar i činovnik postaje jedini mogući pisac jer on okom drugoga vidi i bilježi sve oko sebe, a njegovi zapisi postaju dokument koji natkriljuje ne samo njega već i generacije, poručuje Fraktura.

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku 'Opservatorija Varšava '1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča 'Sarajevski Marlboro' iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča ('Mama Leone', 'Inšallah, Madona, Inšallah') te desetak romana, među kojima su 'Dvori od oraha' i 'Ruta Tannenbaum'. Poljski prijevod njegova romana 'Srda pjeva, u sumrak, na Duhove' dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

'Na osami blizu mora' Zorana Ferića (VBZ)

Četiri godine nakon velikog uspjeha 'Kalendara Maja', Zoran Ferić pojavljuje se romanom koji ponajviše nastoji oko muško-ženskih relacija i peripetija. Ali za razliku od iscrpnog 'Kalendara', Ferić ovdje ne ispisuje kompletne živote svojih likova nego ih hvata u ključnim epizodama u kojima se ti životi formiraju ili prelamaju. Slika je fragmentarna, ali roman cjelovit i zaokružen.

Ferićev književni dom i ovaj je put otok Rab (ali autor svoje likove slijedi i u Makueniju, Battle Creeku, Krakovu, Grazu, Zagrebu, Rijeci...) na kojem pratimo živote nekoliko lokalnih galebova zavodnika i malomišćanskih cura od adolescencije nabrijane hormonima do onih umornih i rezigniranih trenutaka kad već počinjemo sumirati svoje živote. Luka, Boris, Gavran, Škembo, Lena i Alka glavni su protagonisti, s tim da se u njihove živote upleću i brojne strankinje: Constanze, Gaby, Urlike, Dagmar, Marie... Ljubav, seks, mnogo smiješnih i prepoznatljivo ferićevskih grotesknih situacija, ali i tuga, melankolija i vječna borba sa životom koji nas uvijek nekako zajebe, a sve ispisano majstorskim rukopisom jednog od najuvjerljivijih glasova hrvatske književnosti, kaže se u najavi najnovijeg Ferićeva romana koji je objavio VBZ.

Zoran Ferić rođen je 1961. u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1994. radi kao profesor hrvatskog jezika u zagrebačkoj XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine, ali prvu knjigu priča, 'Mišolovka Walta Disneyja', objavio je 1996. u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, 'Anđeo u ofsajdu', objavljenu 2000. godine (Naklada MD) dobio je Nagradu 'Ksaver Šandor Gjalski' i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman 'Smrt djevojčice sa žigicama' (Naklada MD) objavio je 2003., a sljedeće godine pod naslovom 'Otpusno pismo' (Profil) izlazi mu zbirka kolumni koje piše za tjednik Nacional. Roman 'Djeca Patrasa' objavio je 2005. u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Šest godina poslije, 2011., izlazi mu roman 'Kalendar Maja' za koji je dobio nagradu 'Vladimir Nazor' Jutarnjeg lista, Grada Zagreba i pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni 'Apsurd je zarazna bolest' izašla je 2012. Knjige su mu prevedene na njemački, engleski, poljski, ukrajinski, slovenski, talijanski i španjolski jezik.

'Doba mjedi' Slobodana Šnajdera (TIM Press)

'Doba mjedi' velika je priča o dvoje ljudi koji su odživjeli svoje živote u doba ekstrema te o njihovu potomku kojega je zapalo, kao ne baš sretno nasljedstvo, izići nakraj s tom činjenicom. Georg i Vera, kako se u romanu zovu, imali su, naime, do neke točke tih svojih života ekstremno suprotstavljene biografije. Oni se sreću čim je to bilo moguće a da ne bude pogibeljno, nakon što je ama baš sve na svijetu bilo protiv toga susreta. Potom odlaze različitim putevima, kad ih je baš sve upućivalo na to da ostanu zajedno. Priča je europska po tome što se dogodila u mnogo verzija, svjedočeći o moći ideologije koja zna podijeliti i stol i postelju, jučer kao i danas, i u ovom stoljeću koje nije ništa manje obilježeno ekstremima. Iz različitih obzira, pa i zbog straha, ta je priča malokad ispričana do kraja, smatra nakladnik novog romana Slobodana Šnajdera TIM Press.

Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog. Aktivan u različitim žanrovima. Prozu objavljuje od 1966. Od 1969. djeluje kao dramatičar pišući dramske tekstove kontinuirano, što se ne može reći i za izvođenja. Prevođen i igran u inozemstvu.

'Da en' Milene Benini (Zagrebačka naklada)

'Rat posustaje, ali problemi koje je uzrokovao ne nestaju. Kalaide pokušava održati barem djelić svoga prijašnjeg života, i nije sigurna hoće li u tome uspjeti. Zato odlazi u prijestolnicu u kojoj se sve promijenilo, a neprijatelji – i saveznici – pojavljuju se na posve neočekivanim mjestima. Koliko dugo može kriti svoju zabranjenu trudnoću? Hoće li ponovo susresti s tuđincem koji joj je osvojio srce? Istovremeno, Enaor se nalazi okružen izbjeglicama koje od njega očekuju sigurno mjesto za život. Dolaze iz različitih naroda i kultura, a svima im je zajednički problem studen, koja i dalje steže zemlju i čini se da nikad neće posustati. Hoće li pronaći utočište? Može li zagonetni starac svojim tajanstvenim znakovljem unijeti bar malo reda u sveopći kaos?' To su samo neka od pitanja u najavi Zagrebačke naklade za roman 'Da en', u kojem se Milena Benini nastavlja ispisivati najzanimljiviju domaću fantasy sagu.

'Da en' nastavak je 'Svećenice mjeseca', koji se ove godine našao u finalu književne nagrade roman@tportal.hr, koji je žiri opisao kao 'roman koje može stajati uz bok najboljih svjetskih djela toga žanra'. Za Benini su pak rekli da 'nije pomodno posegnula za izmišljenim svijetom utemeljenim na stranoj kulturi i naslijeđu, nego se nadahnula baštinom i poviješću naših krajeva. Dosljedno slijedeći pravila žanra, uspjela je stvoriti žive, složene i dojmljive likove, vjerodostojnu fabulu i ustroj razrađen do detalja'.

Milena Benini (Zagreb, 1966.), hrvatska je književnica i prevoditeljica. Obrazovala se u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, slušala je francuski i komparativnu književnost te novinarstvo na Zagrebačkom sveučilištu, a diplomirala komparativnu književnost na sveučilištu St. George u Oxfordu. Piše romane, novele i kratke priče.

'Policijski sat' Luke Bekavca (Fraktura)

'Više nema vremena': od prve rečenice novi roman Luke Bekavca 'Policijski sat' nastupa kao svojevrstan nastavak 'Drenja' i nagrađivanog 'Viljeva'. No ova se knjiga već svojim podnaslovom – 'slutnje, uspomene' – predstavlja i kao posve nova etapa, u kojoj forma i tempo pripovijedanja ponovno doživljavaju temeljitu promjenu. U nizu relativno samostalnih epizoda, naizmjence melankoličnih, komičnih i zastrašujućih, maratonske rečenice ove knjige tvore složenu evokaciju Osijeka početka i sredine devedesetih. Pod krinkom memoara, rekonstrukcije jedne privatne povijesti i borbe s nepostojanošću sjećanja 'Policijski sat' ulazi u zonu 'stvarnosti' samo kako bi u njoj otvorio napetu međuigru sa svijetom drugih Bekavčevih proza: transkomunikacijom, apokalipsom, drugom stranom.

Luka Bekavac rođen je 1976. u Osijeku. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju te doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje od 2006. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Objavljivao je autorske tekstove i prijevode u časopisima Zarez, Tvrđa, Quorum (član uredništva 2004. – 2006.), Gordogan, Frakcija, Književna revija, 15 dana, Akt, Književna smotra,Umjetnost riječi, Filozofska istraživanja i Performance Research te u emisijama Trećega programa Hrvatskog radija i Radija 101. Njegov prvi roman 'Drenje' (Zagreb, 2011.) bio je nominiran za niz regionalnih književnih nagrada. Drugi roman 'Viljevo' dobio je Nagradu 'Janko Polić Kamov' Hrvatskog društva pisaca za 2014., nagradu Europske unije za književnost 2015. i Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2014. za područje književnosti.