Denise Scott Brown

Istraživanje magazina Dezeen iz studenoga prošle godine pokazalo je da od 100 najjačih arhitektonskih ureda svijeta svega tri vode žene, a samo dva imaju jednak broj žena i muškaraca na upravljačkim pozicijama.

I u arhitekturi, kao i u brojnim drugim kreativnim industrijama, nejednakost spolova sve više dolazi u fokus javnosti, a prema Denise Scott Brown, pionirki arhitekture postmodernizma, koja je kolegicama krčila put proteklih pet desetljeća, trenutno je u tijeku mala revolucija.

'Došlo je do porasta ženske dizajnerske kreativnosti, a napori koje su poduzele i koje poduzimaju žene u arhitekturi stvaraju bolju atmosferu za ostale kolegice, puno bolju od one koja za žene vlada u politici, umjetnosti i u drugim područjima', rekla je nedavno Denise Scott Brown za CNN.

Scott Brown u Americi slovi za heroinu svoje vrste jer je sa suprugom Robertom Venturijem oblikovala način na koji se tamo razmišlja o arhitekturi i urbanizmu. Suprug je za to još 1991. dobio najveće strukovno priznanje, Pritzkerovu nagradu, ali ju nije mogao podijeliti s Denise. Prije nekoliko godina, 2013., potpisao je peticiju s više od 4000 ljudi u kojoj je tražio da se njegovoj 'ravnopravnoj partnerici' naknadno prizna status laureatkinje. Iz Pritzkera su to odbili učiniti.

'Moramo biti hrabre i nadahnuti našu djecu da budu hrabra', poručuje Denise Scott Brown. 'Morate se zaljubiti u svoju profesiju jer je to veoma teško područje. Ako imate okretnu glavu i promatrate sve oko sebe, ma kamo da odete, i ako volite crtati cijeli dan, onda samo naprijed. Mislim da je knjiga kojom je najbolje početi još uvijek Le Corbusierova 'Prema novoj arhitekturi'', kaže Scott Brown.

Žene, dodaje, već itekako dizajniraju gradove.

'Ipak, ni one, arhitektice, kao ni arhitekti, neće imati ekskluzivnu ulogu u tome. Dizajn gradova stvar je društva', kaže Scott Brown, dobitnica Nagrade Jane Drew 2017. za promicanje uloge žena u arhitekturi.

Amanda Levete

Voditeljica londonskog arhitektonskog studija AL_A i dobitnica Nagrade Jane Drew 2018. Amanda Levete kaže kako su ovo najbolja vremena za žene.

'Prema mojem iskustvu, žene su prirodno sklone rizicima, ali su ujedno pragmatične, što je savršena kombinacija za vodstvo. Vrijeme je da rizik vratimo kao pozitivnu silu u arhitekturi, a to ćemo postići time što ćemo prihvaćati rizike koji su manje predvidljivi i tako što ćemo raditi na manje predvidljive načine, pronalaziti razne kanale suradnje i istraživanja novih ideja u branši. Sad je naše vrijeme, pobrinimo se da stvari napravimo na naš način.'

Neri Oxman

Arhitektica, dizajnerica i profesorica na MIT-ovom Media Labu, gdje je osnovala istraživačku skupinu Mediated Matter, Neri Oxman podsjeća na činjenicu da je većina povijesti patrijarhalna.

'To je tako počevši od fraze 'najprije stvori Adama, potom Evu', pa potom preko faraonskog Egipta, Gandhijeve Indije, viktorijanske muškosti, latinoameričkog mačizma do statusa žena u arapskom svijetu. Sve to potvrđuje da smo od antičkih, biblijskih vremena, naseljavali gradove koje su dizajnirali i gradili muškarci', tvrdi Neri Oxman.

Dodaje i citat Jane Jacobs: 'Očekujemo previše od novih zgrada, a premalo od nas samih.'

'Jacobs po obrazovanju nije bila arhitektica, nego novinarka i aktivistica, ali je vjerojatno pridonijela urbanom dizajnu mnogo više od nas koji osmišljavamo i gradimo naše fizičko okruženje. Očigledno se ponešto o pristupu urbanom planiranju i dizajnu može reći i kroz okvir novinarstva, isto kao što dizajniranje gradova može napokon uzeti u obzir ženska prava i institucionalizirati ih ne samo na papiru, nego i u blokovima naših zgrada', poručila je Oxman te upozorila kako danas u visokom obrazovanju, pa tako i na arhitektonskim studijima, ima više žena, ali da se to još uvijek ne vidi u praksi.

'Kako žene očekuju više od sebe samih i više od sebe nego od muškaraca, gradovi će s vremenom postati naša područja', zaključuje.

Farshid Moussavi

Farshid Moussavi, voditeljica studija Farshid Moussavi Architecture i profesorica na Harvardu, smatra kako priče o arhitekturi kojom dominiraju muškarci ili arhitekturi u kojoj je malo ženskih uzora 'ne smiju alarmirati'.

'Ženska moć, a to vrijedi za bilo koju manjinu, jest ta da uvede različite jezike, geste i zanimljivosti. Ignoriranjem statusa quo, koji se fokusira na uhodane načine obavljanja posla, možete postati mnogo kreativnije, time i bliže normaliziranju ženskog uspjeha', kaže Moussavi, dodajući da je samo pitanje vremena kad će žene dizajnirati naše gradove.

'Postoji ogromna potreba za svježim promišljanjem gradova u 21. stoljeću. Trebamo nanovo osmisliti stanovanje, sveučilišta, prodajne i radne prostore jer su gradovi postali domovi raznih kultura i puno su ovisniji o znanju i digitalnim tehnologijama. To znači da se trebamo ostaviti klišeja i u potpunosti se posvetiti pronalasku novih načina. Vjerujem da upravo to što su žene dosad bile autsajderice predstavlja velik potencijal za buduće kreativno razmišljanje o gradu', poručuje Farshid Moussavi.

Shirley Blumberg

Jedna od osnivačica kanadskog arhitektonskog studija KPMB Architects u Torontu te suosnivačica BEAT-a (Building Equality in Architecture Toronto), Shirley Blumberg, također se poziva na Jane Jacobs.

'Dosta je jednostavno objasnila zašto je od ključne važnosti da žene pridonose dizajniranju naših gradova. Zato što oni imaju moć da svakome nešto ponude samo zato i samo onda kada ih grade svi', upozorava Blumberg, a radila je, među ostalim, na novom kanadskom muzeju moderne umjetnosti Remai Modern.

BEAT su, tvrdi, pokrenuli kako bi postigli veći angažman žena u planiranju i gradnji, a rast organizacije pokazao je koliko je velika potreba za strukturalnom i društvenom promjenom.

'Postignuća arhitektica i urbanistica još uvijek su izuzeci, a ne norma. Iako sam optimistična, pretpostavljam da smo još nekoliko generacija daleko od toga da žene jednako doprinose u dizajnu gradova', zaključuje Blumberg.