'Dvojko', dugo očekivani drugi album Vojka V, jučer se bez mnogo pompe pojavio na streaming servisima i izazvao oduševljenje fanova. Ono što prijeti pokvariti to veselje jest tužba Zorana Mamića protiv Vojka i Grše (s kojim smo nedavno razgovarali), i to za ni manje ni više nego - klevetu, a potaknuta je pjesmom 'Mamići' popularnog dvojca, objavljenom prije otprilike godinu dana. Podsjetimo, prije tri mjeseca, uoči koncerta u Tvornici, pitali smo Vojka je li bilo problema nakon izlaska pjesme, na što nam je niječno odgovorio. Trenutno se manje bitnom čini situacija u kojoj se nešto - što se moralo znati i tada - tempira kao vijest pred objavu albuma. Mnogo je bitnija činjenica da pravomoćno osuđeni kriminalci i bjegunci pred hrvatskim pravosuđem nastoje sudskim putem ušutkati umjetnike, što predstavlja opasan presedan na hrvatskoj glazbenoj, ali i pravnoj sceni.

Tim smo povodom popričali s idealnim sugovornicima s obzirom na temu - splitskim odvjetnikom Vinkom Ljubičićem, koji u ovom slučaju zastupa repere, legendom domaćeg hip-hopa Edom Maajkom i glazbenim kritičarem mlađe generacije Leonardom Jurićem.

Vojko i Grše su ranije za Index ponudili gotovo identične izjave, a prenosimo ih u cijelosti:

'Ja i Vojko (Grše i ja...) živimo od toga da u svojim tekstovima, među ostalim, uvrštavamo društvene fenomene kojih smo svjesni mi, svi naši slušatelji i svi koji prate domaće medije. Ono što mi stavljamo u svoja umjetnička djela je naša umjetnička odluka.'

Pjesma sa svojih gotovo milijun pregleda na YouTubeu ne spada među najveće hitove Vojka ili Grše, ali je očito pogodila u žicu (barem Mamiće). Oni koji dosad nisu bili čuli pjesmu u komentarima se rugaju Mamiću i tvrde da je ovim potezom samo napravio dobar PR reperima.

Buntovni (anti)junaci koji, ne mareći za zakone, jurišaju dalje u borbi za moć i novac

U pjesmi se spomenuti reperski dvojac neprestano nabrijava u već klasičnom trap stilu, a kroz braću Mamić metaforički opisuju buntovne (anti)junake koji, ne mareći za zakone, jurišaju dalje u borbi za moć, novac i prestiž. Oni, dakle, imaju 'eura brdo ka Mamići' te 'uzmu paricu, prijeđu granicu'. Pritom, dakako, 'neće u zatvor', da bi se već u idućem stihu narugali i slučaju Dinamo: 'pogledaj kako preuzmemo klub, i onda s eurima bižimo van'.

Grše i Vojko se u toj pjesmi, dakle, predstavljaju nezaustavljivi, odnosno 'tvrdi ka Mamići'. Oni su 'najjači likovi, najjači klan' i onima kojima se to ne sviđa poručuju - 'proklet bio na današnji dan'. Posljednje je očita referenca na ispade Zdravka Mamića tijekom novinarskih presica, a koje su, očekivano, među domaćom publikom dosegle kultni status.

Stih koji je najviše zasmetao Zoranu Mamiću i zbog kojega je po svoj prilici pokrenuo sudski progon umjetnika prenosimo u cijelosti:

'Idemo tvrdo ka Mamići

Idemo tvrdo ka Mamići

Vadi se kesica, počinje presica

Zdravko i Zoki, stalno na koki...'

Što se tiče naših sugovornika, sva se trojica slažu da se radi o besmislici:

'Ovo je posve nepotrebno, apsolutno promašeno. Očekujem razborito postupanje. Generalno gledano, umjetnik ima pravo i poziv, možda i obvezu, izražavati svoj stav specifičnim postupanjem, pokazati dozu kritičnosti. U ovom slučaju su izdvojene, vjerovali ili ne, samo tri riječi, ali mislim da bi to djelo trebalo sagledati u cjelini', kazao nam je Ljubičić.

'Mislim da je tužba neosnovana, da nema veze s vezom. Izašao je neki dan članak na stranici glazba.hr, čovjek je sve objasnio, pročitajte to', kratak je bio Edo Maajka, a detaljniju analizu donio nam je glazbeni kritičar Leonard Jurić.

'Generalno se čini da se kod nas uhodala praksa tužbi za klevetu. Postoji tenzija između onoga što 'svatko zna' (zbog medija, ali i zbog tračeva, priča i tumačenja mreža/ulice/zajednica) i onoga što je dokazivo na sudu. Taj međuprostor koriste oni koji si mogu priuštiti parnice protiv onih koji ne mogu. I Grše i Vojko su se u izjavi pozvali na to da nisu odrepali ništa što svi mediji i ljudi već ne znaju, pišu i govore (i zorno vide u Mamićevim nastupima). Površno pratim pa sam možda u krivu, ali čini mi se da naši sudovi ipak još nisu dali za pravo nekoj trolerskoj tužbi ovog tipa (protiv medija i umjetnika). Valjda bih se sjećao? Svejedno, samo pokretanje postupka predstavlja prijetnju i taktiku iscrpljivanja kritičara', kaže nam Jurić, a Edo Maajka se priključuje razgovoru prisjećanjem na stare slučajeve cenzure iz svoje prošlosti.

'Doživio sam cenzuru određenih radiostanica, koje su znale micati pjesmu 'J*bo Vladu' iz etera, čak i jednu emisiju koja je tu pjesmu zavrtjela. Također, oko pjesme 'Mater vam j*bem' bilo je nekih polemika političara na TV-u koji su se, naravno, fokusirali samo na psovke na kraju, ali se nisu osvrtali na njenu srž, nisu ni poslušali pjesmu', kaže nam Maajka.

Što se tiče pravnog presedana, Ljubičić govori da se u svojoj karijeri - a ona traje 40 godina - ne može sjetiti nijednog sličnog slučaja, dok se glazbeni kritičar Jurić osvrće na šire pitanje parnica u popularnoj glazbi, kao i na citiranje i referiranje na 'gangstere' iz tzv. pravog života unutar hip-hop kulture.

'Mamići su trebali treperski doživjeti pjesmu. Kao npr. u klasiku žanra 'B.M.F.' Ricka Rossa, poistovjećivanje s gangsterima je omaž, ne kritika ('I think I'm Big Meech, Larry Hoover, Whippin' work, Hallelujah' - 'Idemo tvrdo ka Mamići'). Puno je važnih suđenja koja su utjecala na glazbenu industriju i time na umjetnost (primjerice slučajevi semplanja ili opscenosti u stihovima), ali ne pada mi na pamet baš slučaj klevete u stihovima. Nije skroz slično, ali upravo se vodi suđenje protiv Young Thuga (inače jednog od desetak najbitnijih umjetnika na svijetu) i Gunne, na kojem će se koristiti njihovi stihovi kao dokaz pripadnosti kriminalnoj organizaciji i sudjelovanja u zločinima. To će biti nov i provokativan presedan ako prođe', kaže nam Jurić.

Edo Maajka: 'Kad satira nastrada - onda smo izgubili'

Na pitanje o umjetničkoj slobodi dobili smo zanimljive odgovore, kako izvođača, tako i iz kritičarske perspektive:

'Protiv sam cenzuriranja – cenzura uvijek odvede u pogrešnom smjeru, a klinci najviše vole ono što je zabranjeno. Osobno se protivim širenju mržnje i predrasuda kroz umjetnost, korištenju umjetnosti kao poligona za tako nešto. Kod cenzuriranja vrlo često prva nastrada satira, a kad satira nastrada - onda smo izgubili', kaže Maajka, a Jurić zaključuje da je 'umjetnost dio društva, samim time uvijek politična i nekome, negdje, nekako sporna'.

'No nećemo se izvući iz toga pozivanjem na autonomiju umjetnosti', nastavlja Jurić. 'Vidimo kako izgledaju autonomija sveučilišta ili sloboda tržišta. Naravno da mora postojati prostor za rast, razvoj, slobodno izražavanje, eksperimentiranje, glupiranje, ali i za taj prostor se, kao što vidimo, tek treba izboriti. Nema bijega od sukoba i odgovornosti. Ne postoji neka izolirana pozicija iz koje se samo možemo rugati i iščuđavati 'kako to'. Treba odabrati strane. Osobno sam na strani Grše, Vojka i cajki u Puli', uvjeren je Jurić.

Konačno, odvjetnika reperskog dvojca Ljubičića upitali smo i o mogućnosti da dođe do presude, evo što nam je odgovorio:

'Prije svega, očekujem da do nastavka postupka niti ne dođe. Ako dođe, prilično sam siguran da nema govora o kaznenom djelu – poprilično će teško dokazati to. Nigdje se ne može iščitati da se radi o privatnom tužitelju kao osobi. Repanje je prikaz i odraz pojava u društvu. Kad sagledate pjesmu u cjelini, proziva jednu pojavu, odnosno situaciju u kojoj osuđeni izbjegavaju kaznu za svoja djela, što bi trebalo onemogućiti u Republici Hrvatskoj.'

Kako piše u javnom sudskom pozivu, Mamića se poziva kao privatnog tužitelja na ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, odnosno kako bi se utvrdilo postoji li mogućnost mirenja među strankama u svrhu što ranijeg okončanja kaznenog postupka.

Ako se Mamić ne pojavi na sudu unatoč službenom pozivu, smatrat će se da je odustao od tužbe te će se postupak obustaviti.

Može se pretpostaviti da se Zoran Mamić, koji je u bijegu od hrvatskog pravosuđa, ipak neće pojaviti na sudu jer to znači da bi morao prijeći granicu, što bi dovelo do njegovog uhićenja.