Preminuo pisac i bloger tportala Simo Mraović

Iz zbirke 'Laku noć Garbo'

Bio je maj
i rodio se zmaj.
Došao je i rekao
ja sam tvoj zmaj
ti si moj građanin.
Čestitam na hrabrosti,
zmaj kaže nemoj tako
pohvali me,
i ja napišem da je meni
najstrašniji na svijetu.
Od onda zmaj i ja živimo
od maja do maja,
sva je zemlja
sita raja.

***

U kompjutoru stanuje anđeo.
Pazi da ne budem zao.
Najčešće igra šah.
Ali redovito gubi.
Prati slova koja upisujem.
Javlja svaku grešku.
Imam osjećaj da bi najrađe.
On sam napisao jednu pjesmu.

***

iza demokracije ostale su racije
i po koja pljačka i pokoja značka
otvorim knjigu maleš se pokloni kaže
zdravo medvjediću kupi trinaest bisera
ne mogu mali sam izgubio sam srce
kako si ga izgubio kad je srce vojnik
moje srce ne tek se rodilo
u krošnji spava medvjedić
probudio ga je bagić
rekao je ako me pobijediš
pustit ću te natrag
ne znam igrati pikado kaže medvjedić
evo vježbaj idem ja
ne znam čitati kaže medvjedić
o fino kaže bagić a gdje si bio
ne znam kaže medvjedić ali netko
mi je nudio bisere suze kišu i bombone
dobro kaže bagić nazvat ću simu
a on neka te vrati malešu
za pravdu se treba boriti

***

Baveći se ovim pjesničkim zanatom.
U jednom sam trenutku.
Prije nekoliko godina.
Poševio sve svoje čitateljice.
Ipak.
Ostala je jedna.
Zaokupila me tad nedoumica.
Nekako nevoljko to ka‘em.
Za stvorenje koje je Bog napravio.
Nije mi se nikako sviđala.
No jedenog dana.
Kad stanem na prag.
Bit će mi žao.
Što sam bio nepravedan.
I odvratan.

DREK NA DREKU

Nigdar ni bilo
Da dreka ni bilo
I nigdar nebu
Da dreka nebu
Na svetu ovom
Dreka je mnogo
Na svetu onom
Smrdimo s Bogom

PJESNIK DUŠO

Jesi ti komunist?
Nisam...
Jesi ti kapitalist?
Nisam...
Jesi ti fašist?
Nisam...
Jesi ti socijalist?
Nisam...
Jesi ti anarhist?
Nisam...
Jesi ti neki glupan?
Nisam...
Jesi ti moj dragi?
Nisam...
Jesi li mi ti išta u rodu?
Ja sam tvoj pjesnik.
Ahhh! Moj pjesnikkkkkkkk!

Iz zbirke 'Između usana'

***

Iako svaki dan padnem s neba.
Ne predajem se.
Dok me još ima.
Lutam po nebu.
To nije tajna.
To svi rade.
Osim u snovima.
Tamo je nebo zauvijek slano.
A kad se probudimo teško je.
Nosimo ga na glavi.
Ako padne ideja.
Nebo ublaži udarac.
Osjećam u kostima pada kiša.
Zato smo važni zato smo tu.
Na kraju moraš ljubiti.
Tamo spavaju sve tajne.
I sve je istina.
Kao u bezazlenoj magiji.

***

Sretoh velikog političara.
U mojim očima.
On je obični seronja.
Ali pravim se blesav.
I pristojan.
Smješkam se.
Pazim da ga ne uvrijedim.
I da me ne uhapsi.
On radi i za policiju.
Obnaša tri časna zanimanja.
Političar policajac i vojnik.
Prvi laže drugi krade treći ubija.
Običan čovjek nema šanse.
Usrao se ili od straha ili od uzbuđenja.
Izvolite cigaretu pružam servilno.
Ali kroz poderani džep.
Držim se za simokres.
I pomislim.
Ne kažem naglas.
Puši kurac.

***

Bojim se tvojeg pogleda.
Otkriva tajne koje me progone.
Ali skriven sam.
Ne možeš me naći.
Ovaj grad zaspao je.
Njegovi će te snovi.
Pretvoriti u pjesmu.
Kad se probudiš.
Zavoljet ćeš ulice.
U kojima te tražih.
Čekat ćeš u veži.
Dok ne prestane pljusak.
Ili ćeš hrabro krenuti cilju.
Bez kišobrana.
Kad postaneš mokra.
Vratit ćeš se u stan.
Zauvijek ću te izgubiti.
Ako te ipak na|em.
Bit će to vječnost.
Koja nema ime.
Zato sam spokojan.
Ako umrem.
Bit ću glavni grad.
U tvojem srcu.

Iz zbirke 'Na zemlji je sjena'

MAGLE, JEZICI LJUBAVI

U mojoj zemlji šovinisti su
seksualno nastrani,
možete ih prepoznati po tome
što navaljuju na svoje kćeri.
Pojava novih radio stanica
na kojima glazba ne postaje
osnovni izraz, već pogoduje
daljnjim težnjama njih samih...
Što je zapanjujuće.
Nevidljivi su,
nigdje se ne skrivaju.
Zatvoren u kutiji, slušam
geografiju stenjanja
nadam se neprimjetan,
kao teški koraci krvnika
dok drobe šljunak.

Iz zbirke 'Rimljanima nedostaje milosti'

***

pružio sam ti ruku, u tom trenutku
nisi ništa osjećala prema meni,
rekla si neka se sagnem i podignem
grumen zemlje, neka nekog zamolim
za bilo što, iskupiti se, iskupiti,
što li, više ne mogu sjediti uz tebe,
ustajem nekako naglo i odlazim,
spuštam se niz najdužu ulicu,
ima i dužih, ne pratiš me pogledom,
ne plačeš, možda nisi tužna, sve je
u našim glavama bistrije no prije pet
minuta, stavljaš ruku na zid, prislanjaš
i čelo, netko ti zvoni na vrata, ipak,
ti ne otvaraš, bit ćeš sama, sve dok
ne pokreneš vrijeme

Iz zbirke 'Sezona otrova'

VOLSAN INDAR

blijedost u prostoriji od Davorkine
kroz odškrinute obrise
oponaša
rembrantske flautne fasade
/oči njene majke
su
mutne, privržene, umorne
Zid ———————————————
koji se sakrio iza nje
zajedno s nekoliko krznenih stolica
poredanih u nered
grize zelene jabuke
i nakićen je naučnicama
ljutih feferona i ljutih uspomena.
S Pjesmom nad pjesmama
vatra s plinskog štednjaka se utrkuje
ne bi li doprla prije do mozga
do daljine
%%%%%%%%%%%%%%%%%%%
sunce nas ustakljuje nepomične i dobrovoljne
čemu bojati glinene kornjače
Kad se sve
ponavlja. A Ivanka...
... Nju nisam ni poznavao...
Dosadno
beskonačno cmizdravo i gordo, vječno su šutjele.

Iz zbirke 'Gmünd'
SUPERLIGHT
ZA DRAGE GRAĐANE

Znaš mene kakav sam.
Ne mogu dugo biti u depresiji.
Rekla si da prokleto vrijeme.
Liječi sve boli.
No za mene.
Nema više vremena.
Prehlađen sam od ljubavi.
Drogiram se tako cijeli dan.
Raznim vitaminskim preparatima.
I predmnijevam.
Znaš mene kakav sam.
Ne mogu dugo biti u depresiji.

***

Kažu znanstvenici.
Da su vrijeme i prostor beskonačni.
I da nikada neće prestati postojati.
Iako beskonačnost nitko ne može pojmiti.
Tako|er, kažu znanstvenici.
Da posjeduju snimke.
Na kojima se sudaraju dvije galaksije.
Naša Mliječna staza, o lijepa li imena.
I susjedna Andromeda.
Također će se, kažu.
Sudariti za 4 milijarde godina.
Mislim.
Naša i susjedna galaksija.
Gledam u šalicu iz koje sam.
Maločas pojeo sladoled.
Ipak, polako i neumitno.
Odlazi sve kvragu.
Kažu znanstvenici.

***

Lako je biti mlad.
Odeš u black out.
Smrtno se zaljubiš četiri puta.
Lutaš od nesreće do nesreće.
Upoznaš mnogo ljudi.
Tjeraju te na pravi put.
Bodre te.
Opominju.
Ne možeš ih dobro razumjeti.
Jer iz njih govori strah.
I baš te briga za pravi put.
Dok jednog dana ne upoznaš.
Taj magični strah.
Koji te prvo spusti na zemlju.
A onda ispod nje.
S onog svijeta govoreći.
Ne treba se obazirati.
Koliko god velik bio.
Strah.
Ali treba se držati puta.

***

Cijeli Zagreb zna.
Da smo djevojka i ja.
Prekinuli našu vezu.
I cijela Hrvatska.
I ovdje u Gmündu to znaju.
I u cijeloj Austriji.
Evo baš se javio Peter Turini.
I Walter Marija Stojan.
I Sead Muhamedagić.
Svi kažu da im je jako žao.
Posebno su me ganule.
Dubravka Ugrešić.
Tatjana Gromača.
I Irena Vrkljan.
Stvarno ne bi bio red sad.
Da opet prohodamo.
Ali bivša djevojka je rekla.
Da bismo možda trebali sve zeznuti.
Makar na sedam dana.
Stislo me nešto u grudima.
A onda je poklopila slušalicu.

***

Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Omalovažavanje.
Vrijeđanje.
Prezir.
Mržnju.
Ljubomoru.
I impotenciju.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Promiskuitet.
Alkohol.
Drogu.
Brzu hranu.
I nemiran san.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni.
Uzalud.

***

Da je ovo dobra poezija.
Ne bi nam bilo zabavno.
Sve o dobroj poeziji.
Objasnit će vam profesor.
Na Filozofskom fakultetu.
U Zagrebu.
Reći će vam ne kvarite oči.
Ne čitajte Mraovića.
Čitajte moje pjesme.
A kad mu je Milanja rekao.
Da će napisati negativnu kritiku.
Njegove zbirke pjesama.
Profesor je zavapio kolegi.
Nemojte profesore!
Molim vas!
Nemojte nikako!

***

Sanjao sam, dragi Bože.
Kartamo nas dvojica.
U novom stanu.
U kojem stanuje.
I djevojka koja mi je.
Dala nogu.
Ti me pitaš do kada ću ja tako.
U stanu s djevojkom koja me ne voli.
A ja zurim u svoje karte.
Nemam ni jednog aduta.
Nemam ni asa.
Niti kralja.
I pogledam nemoćan u tvoje lice.
I vidim da ti vidiš.
Sve moje karte koje nemam.
I još mi postavljaš pitanja.
Na koja nemam odgovor.
A ona stoji naslonjena na vrata.
Obasjana safirima, smaragdima.
Dijamantima tako sitnim da se cakle.
I kao da me grije njena svjetlost.
I stišće me slatko u grlu.
Preslatko pa mi je malo muka.
A i karte mi ne idu.