Valja reći da razloga za osnivanje novog kazališta u Splitu ima mnogo. Već su sami osnivači, Elvis Bošnjak, Lina Vengochea i Nina Mitrović, naveli niz argumenata za osnivanje novog dramskog kazališta u Splitu – veliki rast broj stanovništva u posljednjih 50 godina te nužnost uvođenja kazališnog pluralizma u sredinu. No PlayDrama je najavljeno kao mjesto koje će se baviti samo praizvedbama novih tekstova (?!).

Za inauguraciju novog teatra odabrana je njemačka drama 'Udarac' (Der Kick) čiji su autori Andres Veiel i Gesine Schmidt. Drama se temelji na istinitom događaju ubojstva 16-godišnjeg Marinusa Schonberta u selu Potzlow u Brandenburgu. Ubojice su bila tri žrtvina vršnjaka koja je otprije poznavao, a slučaj ovog ekstremnog nasilja među maloljetnicima u Njemačkoj je zadobio golemu pažnju te je osim, kao kazališna predstava, zaživio i kao film.

Tekst drame funkcionira kao montažni patchwork koji je nastao spajanjem intervjua koji su autori vodili sa samim akterima zločina. A upravo se u prirodi tog teksta nalazi i najveći (neodgovoreni) izazov predstave. Naime, predstava jasno želi biti na tragu suvremenih kazališnih poetika, postupcima kao što su uvođenje dokumentarističkih i popkulturnih referenci u dramski prostor, simultanost heterogenih zbivanja na sceni, korištenje raznih medija, poput glazbenih numera ili ispisivanja grafita, česti i nagli obrati u igranju uloga …

Zapravo, predstavi se najviše može zamjeriti manjak fokusa. Nakon 90 minuta, ne zna se točno je li redatelj Martin Kočovski htio napraviti nekakav upečatljiv 'theatre-verite' na temu maloljetničkog nasilja, koji u jednom trenutku čak i didaktički zaziva na pozornici objašnjavajući da je pravoj glumi strano sve što je pretjerano, ili se pak odlučio iskazati suvremene teatarske izričaje, ponudivši nam postmoderni patchwork. Naravno, svaki od dva izbora bio bi legitiman, no stalno miješanje registara stila i sadržaja, posebice u drugom dijelu predstave, dovodi do suvišne konfuzije, a u konačnici značajno umanjuje potencijalno snažni efekt predstave.

Tematski, 'Udarac' pokriva niz aktualnih i bolnih točaka suvremenog društva kao što su ekstremistički stavovi, nogometna divljanja, socijalno siromaštvo, nezaposlenost… No iako su sve te teme već implicitno prisutne u samom tekstu, redatelj kao da je htio (posve nepotrebno) vizualno ili gestom predočiti skoro sva referentna polja.

Glumačka postava sastoji se od glumaca splitskog HNK, gostiju te studenata glume (Trpimir Jurkić, Snježana Sinovčić Šiškov Lana Hulentić, Anastasija Jankovska, Marko Petrić, Duje Grubišić). Unatoč pokojim pretjerivanjima i problemima sa svladavanjem lokalnog akcenta, ansambl je korektno odradio svoj posao koji se mahom sastoji od direktnog obraćanja publici.

Kostimografija (Sonja Obradović) se svodi na isprana radnička odijela te diskretno podcrtava socijalnu atmosferu, dok scenografija (Ozren Bakotić) pokazuje da i relativno mala pozornica Gradskog kazališta lutaka može postati iznimno dinamičan prostor.

Suvremene kazališne prakse su iznimno dobrodošle u Splitu, posebice nakon konzervativno intoniranog Splitskog ljeta, kojemu je upravo kronično nedostajalo komuniciranje sa suvremenim izričajima. No novo kazalište ne treba samo ocjenjivati u usporedbi s nacionalnom kućom, ono tek treba osvojiti vlastiti, autonomni prostor, a u tom je dugom radu tek na početku.

Optimističan je scenarij onaj prema kojem će manjkavosti i konfuzije predstave postati živuća gradska tema te će novoformirano kazalište PlayDrama marljivo brusiti ne samo suvremene tekstove, već i suvremene kazališne poetike u svojim budućim predstavama. Onaj drugi scenarij nećemo ni spominjati.