Svaki sat plesa 5Ritmova drugačiji je i originalan. Sinergija polaznika otvorenih radionica uvijek iznova kreira jedinstveni i neponovljivi doživljaj te zanimljive plesne prakse koja se prvi put u Hrvatskoj pojavila 1998.

Sam koncept i metodu 5Ritmova osmislila je američka umjetnica i filozofkinja Gabrielle Roth, koja je svoj život posvetila istraživanju i prenošenju jezika primalnog pokreta te eksperimentalnog teatra.

Što se događa za vrijeme plesa na radionicama i o kakvim je ritmovima zapravo riječ, odgovara učiteljica 5Ritmova Lucija Ana Glagolić Hora

Kako biste najjednostavnije objasnili što je ples 5Rritmova i kako ga prakticirati?
Kad bih morala pojednostaviti, rekla bih da je ples 5Ritmova praksa u kojoj se slobodni nekoreografirani pokret koristi kako bismo ispraznili um, otključali srce i razgibali maštu. A za prakticiranje potrebno je jedino tijelo koje diše i volja za (po)kretanjem. No 5Ritmova je zapravo puno više od toga.

To je kozmologija, prizma kroz koju možete promatrati sebe i svijet oko sebe. 5Ritmova opisuju univerzalne uzorke kretanja energije u nama i izvan nas. A ples je sredstvo, metoda koju koristimo kako bismo se probudili i svjesno iskusili kako se kreće i gdje zapinje tok životne energije kroz cijelo naše biće.

Prakticirajući ovaj ples odrješujemo spone i kuke koje nas drže upregnutima u ritam svakodnevice, definiran i nametnut izvana, i krećemo u potragu za svojim prirodnim i usklađenim kretanjem.

Na što se odnosi ovo 'pet' u Pet ritmova, jesu li to po nečemu specifični ritmovi?
To je uzorak koji je utemeljiteljica ove prakse, Gabrielle Roth, kroz godine promatranja i iskušavanja primijetila da se ponavlja u različitim aspektima našeg bića i svijeta u kojem se nalazimo. U ovoj filozofiji val kretanja energije razdijeljen je u pet različitih faza, odnosno ritmova: tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina.

Svaki od tih ritmova odražava specifično energetsko polje i donosi specifična učenja. Praksa 5Ritmova podijeljena je u pet mapa koje prate pet osnovnih razina našeg bića: tijelo, srce, um, dušu i duh. Baza prakse je prva mapa, odnosno razina Valovi u kojoj plešući kroz val koji čine svih pet ritmova, budimo i oslobađamo svoje tijelo za mogućnost autentičnijeg kretanja. Jer naše tijelo je dom svih ostalih naših razina i njih odražava, pa kada smo u tijelu prisutni i protočni, to se odražava i na naše emotivno, mentalno i psihičko stanje.

Tečni ritam započinje val, uči nas osluškivati i pratiti. Ponovno se učimo osjetiti svoje fizičko tijelo i njegove potrebe, vratiti pažnju na nas same i naš jedinstveni i prirodni ritam i tok. Kada prakticiramo ovaj ritam kroz ples, istražujemo kontinuirane pokrete, pratimo ih kako se pretaču iz jednog dijela tijela u drugi, osluškujemo gdje je pokret protočan, a gdje zapinje.

Idući je ritam stakato. Taj nas ritam uči komunikaciji i izražavanju. U plesu pronalazimo definirane perkusivne pokrete koji imaju početak i kraj, i istražujemo granice vlastitog prostora, otvoreno i zatvoreno, usmjereno prema van ili prema unutra… Kada dobro definiramo svoj prostor i jasno ga iskomuniciramo nastupa ritam kaosa. Taj nas ritam uči oslobađanju, kreativnosti i otpuštanju.

Na podiju istražujemo načine kako pustiti kontrolu nad pokretima i dozvoliti da nas ritam pokreće na neplanirane i nepredviljive načine. Tražimo kako i što trebamo protresti da bismo otpustili sve viškove i oslobodili prostor za kreativnost i novo što dolazi. Zatim ulazimo u lirski ritam. U tom ritmu do izražaja dolazi naš jedinstveni stil, naš doprinos svijetu. U plesu istražujemo pokrete koji nam dolaze s lakoćom, kakvi god da jesu. Duboka tišina zaključuje val. To je ritam u kojem osluškujemo otajstvo života i predajemo se nečem većem od nas. U plesu vraćamo pažnju na dah, i na to kako nas on oživljava i pokreće.

Kako ste se sami našli u svijetu plesa i odlučili za edukaciju upravo u ovoj plesnoj praksi?
Ja sam u svijet plesa zakoračila kao djevojčica. Oduvijek mi je ples bio privlačan i istraživala sam različite plesne smjerove i tehnike. Kroz godine sam se okušala u gotovo svemu na što sam naišla, od jazz dance-a preko klasičnog baleta, različitih suvremenih plesnih tehnika do raznih društvenih plesova. Tako sam naišla i na ovu praksu. Radilo se o plesu i ja sam je odlučila isprobati. Tu me oduševilo što je naglasak bio na tome kako se osjećam dok se krećem, a ne kako izgledam. Iako sam po prirodi dosta ekstrovertirana i volim se pokazivati, pa mi je i ples kao umjetnička forma jako drag, ovaj ples mi je dao način da i vrlo intimni i skriveni dio sebe izrazim i istražim na način koji toliko volim. Kroz nekoliko godina redovnog plesanja 5Ritmova, to je za mene postalo više od plesa. Zaljubila sam se preko ušiju u tu praksu. To je postao moj put osobnog rasta i razvoja, pa sam svoju zaljubljenost i oduševljenje odlučila podijeliti sa svijetom i postati učiteljica te metode.

Iako su kretanje i ples primordijalno ljudsko stanje, ipak su 'izgnani' iz svakodnevne prakse. Što se izgubilo tijekom vremena i kako je ponovno došlo do inicijative da se pokret vrati u dnevnu rutinu?
Ne bih rekla da je ples izgnan iz naše svakodnevice, prije bih rekla da je u svakodnevici sveden na rekreaciju ili zabavu, ali najčešće tek po utjecajem supstanci koje smanjuju naše inhibicije. A to se nije dogodilo samo s plesom, generalno stanje u našoj zapadnoj kulturi je da smo postali rascijepljeni. Razdvojili smo tijelo od emocija, dušu od duha, i um od svega toga. U posljednje vrijeme sve više ljudi je svjesno koliko je taj rascjep štetan i bolan, pa se javlja tendencija holističkom pristupu u raznim granama. Tako je i ova praksa jedan od pristupa koji ponovno ujedinjuju razne naše aspekte, stvara 'organska ljudska bića', kroz ples.

Postoji li određena izvedbena kvaliteta, iako nikad ne postoje koreografirane radionice? Je li ples pet ritmova modificirana varijanta suvremenog plesa ili postoji granica koja ih odvaja?
Kao što sam na početku navela, 5Ritmova zapravo nije ples u onom smislu na koji smo navikli razmišljati kroz prizmu umjetnosti, pa tako i nije grana suvremenog plesa. Ono što razdvaja plesne tehnike od 5Ritmova je što je u umjetničkom kontekstu bitna prezentacija. U ovoj praksi pokret se koristi kao alat za osobno istraživanje i rast, a sama estetika pokreta je apsolutno nevažna.

5Ritmova u svijetu umjetnosti zapravo ne nalazi svoje mjesto na plesnom podiju, već na kazališnim daskama. Veliki dio životnog djela Gabrielle Roth je njezin rad kao kazališne radateljice, kroz eksperimentalno kazalište 5Rhythms Theatre koje se kao pokret nastavlja i nakon njezine smrti.

Koje su za vas te sudeći po iskustvima polaznika, najveće prednosti, a koje su najveće 'zamjerke' toj praksi?
Na radionice 5Ritmova dolaze ljudi doista vrlo različitih profila. Ono što bih ih sve moglo okarakterizirati nije ni dob, ni spol ni struka, već želja da osjete više slobode u svojem životu i ponekad dugo pritajivana ljubav prema kretanju. Kako niti jedna praksa ne obuhvaća apsolutno sve aspekte koji su nam potrebni, tako 5Ritmova primjerice vrlo malo čini za vašu fizičku spremnost. Ova praksa će vas razgibati na razinama koje niste mogli ni zamisliti, ali ako želite snažno i gipko tijelo, ja bih preporučila uz ovaj ples ipak vježbati još nešto.

Osnovno učenje Plesa 5Ritmova je: 'Ako pokreneš svoje tijelo, psiha će se sama iscijeliti'. Je li taj ples ujedno i terapija?
Ovakav rad na sebi, bilo da je riječ o plesu ili nekom drugom pristupu definitivno ima iscjeljujuća svojstva ali sam po sebi nije službena terapeutska forma. No postoje psihoterapijski pristupi koji koriste pokret i ples kao jedan od alata, pa tako neki terapeuti u svojem radu koriste i 5Ritmova.