Predstava je gostovala nekoliko dana, lokacije su bile različite. Odabrala sam jednu. U točno određeno vrijeme, nas 50-ak koji smo kupili ulaznice našli smo se okupljeni na ulici pred zgradom u kojoj se nalazio stan nepoznatih ljudi u kojemu će se za koji trenutak odigrati predstava.

Na zvoncu je pisalo 'Nora & Torvald'. Publika je u veselom raspoloženju puštena u haustor, pa u stan, gdje smo se razmiljeli i sjeli kako je gdje tko stigao - nije bilo stolaca za publiku, samo stan sa svojim uobičajenim namještajem i razdragani domaćini, koji nisu znali ništa više od nas o onome što će se u idućih 75 minuta odigrati u njihovom stanu. Zabavljena i zaintrigirana, ugodno uklopljena u gomilu nepoznatih ljudi, jednako oduševljenih predstavom koja se odvijala doslovce među nama, mislila sam tada kako je prava šteta što tako nešto nije moguće doživjeti u Zagrebu. Naravno, ideja 'pozorišta u kući' nije od jučer, alternativna mjesta za teatar, pa tako i stanovi, nisu nepoznanica. Ali ne na ovakav način, gdje su granice između pozornice i gledališta potpuno izbrisane - interakcija profesionalnih glumaca, domaćina i publike (koja, pritom, ostaje samo to - publika od koje se ne zahtijeva nikakva participacija) do te je mjere autentična da se može reći da kazalište doista ne može doći bliže stvarnome životu. Otišla sam ispunjena riječima, prizorima, energijom glumačke suigre, osjećajem suučesništva.

Već sam pomalo bila i zaboravila na taj osjećaj kad je, u svibnju 2023., stigao mail jednoga prijatelja: 'Želite li u subotu doći do nas doma na predstavu?' I uz to dodatak: 'Nije šala! Predstava je prava.'

I došli smo, naravno da smo došli, beskrajno nestrpljivi i silno znatiželjni.

Ovaj put riječ je bila o plesnoj predstavi, autorskom projektu 'Redukcija' cijenjene koreografkinje Irme Omerzo. Publika nije bila sastavljena od 'slučajnih' gledatelja - domaćini su dobili uputu da pozovu minimalno šestero gledatelja po svojem izboru i osiguraju mjesta za njih. Iskustvo je, međutim, bilo posve autentično - i nevjerojatno ispunjujuće. Bila sam oduševljena, i istodobno začuđena: naša je izvedba bila posljednja od ukupno 15 u proljetnom - ujedno i prvom - ciklusu izvođenja. Kako je moguće da nisam dotad čula apsolutno ništa o ovom projektu koji se upravo događa baš tu, usred Zagreba, i kojemu baš svatko može biti domaćinom? I još: kako to da tako nešto uopće postoji u Zagrebu?

Irma Omerzo poznata je i nagrađivana plesna umjetnica i koreografkinja koja se problematikom prostora i vidljivošću plesa bavi već duži niz godina. Njezin prethodni projekt 'Nevidljivi (ples)' bila je site-specific predstava koja se igrala na otvorenome, u raznim dijelovima grada. U razgovoru koji vodimo nakon odgledane predstave u stanu naših prijatelja, objašnjava mi da je tada odlučila sa sljedećim projektom radikalno smanjiti prostor izvedbe, 'učiniti ga intimnim a opet prodrijeti plesom tamo gdje nije uobičajeno gledati plesnu izvedbu'.

I tako se rodila 'Redukcija', plesni duet koji se izvodi u privatnom prostoru publike koja može 'naručiti' izvedbu predstave na svoju kućnu adresu, u svoj stan ili kuću. 'Prostor – radni i izvedbeni - glavni je problem na koji se lokalna plesna scena spotiče već duže vrijeme. Svatko od autora nastoji mu doskočiti kako umije. Ovo je moj način', objašnjava Omerzo. Osnovna tehnička premisa njezina projekta je dijeljenje prostora, 'učiniti publiku aktivnim akterom u realizaciji izvedbe, po načelu 'mi vama nudimo predstavu, vi nama ponudite prostor izvedbe i osigurate publiku"'.

Princip je jednostavan: datumi mogućih igranja s najavom predstave i procedurom rezervacija objave se putem društvenih mreža, nakon čega zainteresirani domaćini rezerviraju termine i proslijede adresu na kojoj će se predstava održati. 'Predstava je premijerno izvedena 1. travnja 2023. Dosad smo zajedno s generalnim probama pred publikom odigrali 15 izvedbi u 15 različitih stanova po Centru, u Dubravi, na Medveščaku, Trešnjevci, Maksimiru, Trnju, Savici, u podsljemenskoj zoni… Od malih studentskih stanova do vrlo luksuznih stanova u urbanim vilama', kaže Omerzo.

Predstava se bavi različitim slojevima i implikacijama smanjivanja, dokidanja, smirivanja, minimiziranja, sužavanja i stišavanja pa se i tema 'Redukcije' savršeno poklopila s novim izvedbenim prostorima.

'Živimo u doba kada je svima jasno da nešto treba poduzeti. Čini mi se da smo svi pomalo izgubljeni odakle krenuti i što poduzeti, a da to ima smisla u ovom konzumerističkom društvu. Naišla sam na razna stajališta, od onih simpatičnih do totalno fanatičnih koji na primjer sile djecu da nakon velike nužde koriste samo dva listića wc papira. Iz razgovora s ljudima o pojmu 'redukcija', ljude moje generacije to asocira na doba redukcije struje i goriva početkom osamdesetih u Jugoslaviji, dok mlađe generacije asocira najviše na redukciju vezanu uz pojedine sastojke u prehrani. Predstava iz vizure postapokaliptičnog vremena gleda na ovo šizoidno vrijeme danas u kojem živimo', objašnjava Omerzo. Tema ju je, kaže, zaintrigirala nakon nedavnog pražnjenja obiteljskog stana u kome su vrijeme i ljudi vrijedno nataložili zaista svašta - 'stravična pustoš od gomile stvari'.

Odabirući osobni prostor publike za svoj prostor izvođenja, predstava samu sebe namjerno prostorno smanjuje, time publici omogućujući puno neposredniji doživljaj plesa ali i pozivajući na propitivanje značenja zajedništva u suočavanju s problemima današnjice.

'Mislim da se pitanje redukcije (čega? i koliko?) adresira prvo na pojedinca i njegovu najmanju ćeliju tj. domaćinstvo. To nije samo društveno nego i vrlo intimno pitanje svakog pojedinca. Jesmo li spremni početi od sebe i vlastitog domaćinstva, i što poduzimamo po tom pitanju? Da se takva pitanja postave ljudima u njihovom stanu moćnije je nego na nekom neutralnom terenu, barem mi se tako čini', kaže autorica.

Kada znamo da nam je nečega previše i kako znamo koliko nečega nam je dovoljno? 'Problem je što ne postoji optimalno mjerilo. Čini mi se da moć umjetnosti nije u nalaženju odgovora nego u postavljanju pitanja, pa ako uspijemo predstavom potaknuti ljude da svatko sebi postavi gore navedena pitanja i nađe svoje odgovore, funkcija predstave je u potpunosti ostvarena', ističe Omerzo.

'Redukciju' izvode po dvije plesačice. Izvođačice i autorice pokreta dueta su Anika Cetina i Una Furač Štalcar kao jedan plesni par, te Iva Katarinčić i Valentina Miloš kao drugi. Domaćini su zamoljeni da u prostoru osiguraju nekoliko četvornih metara nužnih za njihovo kretanje. Dramaturgiju i tekstove potpisuje Jasna Jasna Žmak a glazbu Stanislav Kovačić. Kostime je osmislila Zdravka Ivandija Kirigin.

Prostora za prilagodbu nema – izvođačice u izvedbu 'ulaze' direktno s ulice, već odjevene u kostime: 'Izvedba počinje od trenutka kad pozvonimo na portafon' pojašnjava Una. To je i uzbudljivo i izazovno, jer svaki novi izvedbeni prostor neminovno zahtijeva prilagodbu same izvedbe, a sada ta prilagodba treba biti usvojena na licu mjesta, budući da plesačice nikada ne znaju kakav ih prostor očekuje: ulaskom u stan, ulaze u situaciju koju su gledatelji već postavili prije njihova dolaska. 'Nekad su ljudi vrlo strpljivi i tihi, nekad su okupljeni oko stola s hranom i pićem, nekad unaprijed pripreme cijeli prostor za izvedbu kako im se čini da bi bilo najzgodnije, a nekad se povuku i pričekaju da im damo upute kako gledati izvedbu. Nakon što uštimamo energije i koncentracije, stvar može početi', govori.

Za Ivu je najveći izazov 'smjestiti publiku u prostoru tako da najbolje vidi i istovremeno ne zaboraviti reći sve potrebne naputke i zadane replike'. 'Izazov koji me istovremeno najviše i veseli je brz pronalazak kreativnih rješenja iskorištavanja prostora, prilagođavanja i smještanja plesnih materijala u njega', napominje.

Valentina dodaje kako sama činjenica da je riječ o nečijem životnom prostoru zahtijeva posebnu vrstu pažnje i alertnosti. 'Svaki put upoznajem neku novu verziju izvedbe, a time upoznajem i nova stanja u kojima se nalazim kao izvođačica', govori. Time što se nalaze u kontekstu tuđeg stana a ne kazališta, izvođačice su i u nekoj vrsti ranjive pozicije. 'Izloženost je svakako nešto što mi je postalo jako dragocjeno u ovom procesu jer stvaram posebnu vrstu povjerenja s publikom, prostorom u kojem se nalazim, ali i samom izvedbom koju dijelim sa svojom partnericom dueta', kaže ona.

Iako se izvodi u privatnom prostoru, predstava nema interaktivnih elemenata i uviđavna je prema publici i prostoru izvođenja - budući da se publika nalazi tako blizu izvođačica, jedan od ključnih izazova tijekom procesa nastajanja predstave bio je naći pravu mjeru u ritmu i veličini pokreta kako se plesna izvedba ne bi doživjela invazivno za ljude i prostor nečijeg doma. Video i fotografiju potpisuje Jasenko Rasol, čija video snimka predivnog ali posve opustošenog krajolika prati izvedbu, putujući po stanu, sve do momenta kada se ta ista pustoš prikaže i na ljudskom tijelu - odnosno, u nama samima.

A što kažu domaćini? Kako to da su se uopće odlučili na takvu vrstu otvaranja svojeg intimnog prostora?

'Čim sam pročitala opis, odmah mi se svidio koncept predstave u stanu. Jako sam se lako odlučila biti domaćin, bez zadrški. Činila mi se ideja svježom, interesantnom, i probudio se onaj dječji osjećaj znatiželje i iščekivanja. I inače gledam plesne predstave, no ovo mi je na kalendaru bilo više obilježeno kao događaj nego kao samo izvedba. I zaista jest takvo iskustvo', kaže Sara, koja je predstavu ugostila u svibnju u svojem stanu od 70-ak kvadrata na Svetom Duhu. Publika je brojala 11 ljudi, raspoređenih na kauču, stolicama, foteljama i podu.

Ispočetka su je malo, priznaje, mučile misli o puštanju svih tih ljudi u njezin privatni prostor, no sve su se sumnje raspršile čim je otvorila vrata. 'Planiraš njihov dolazak, zoveš goste, podsjećaš ih na dogovor (ha ha), temeljitije nego inače počistiš stan, pripremiš nekakvog pića, grickalice, dočekuješ goste, koreografkinju i izvođače. Ali nije postojao aspekt koji nam se nije svidio i ponovila bih, naravno. Dapače, voljela bih da je ovo i standardnija praksa. Neka nova vrsta happeninga', kaže.

Danijela, koja je 'Redukciju' ugostila u privatnoj kući u centru Zagreba, dodaje kako ju je ideji posebno privukla prilika da publika koju sama može pozvati bude ona koja inače nema priliku ili mogućnost gledati suvremeni ples, što uključuje starije članove kućanstva i djecu. 'Naravno, treba biti spreman i otvoren za primanje gostiju u stan i dijeljenje svog životnog prostora', govori. 'Najdragocjenije iz ovog iskustva bilo je vidjeti kako se vaš prostor postupno mijenja, puni, transformira i postaje na trenutke nešto drugo. Ples koji gledaš doma sasvim je drugačije iskustvo od onog kojeg gledaš u kazališnim ili nekim drugim prostornim kontekstima: bliži je, intimniji, vidljiviji i pod utjecajem tvog privatnog prostora i stvari, i obrnuto. Oni međusobno pregovaraju, komuniciraju i zadobivaju neki zajednički kontekst i smisao', pojašnjava.

Marta se kao domaćica, kaže, osjećala kao dio cijeloga projekta, 'kao da i ja imam neku ulogu u njemu, da nisam samo pasivni promatrač'. 'Mislim da nam nedostaje više ovakvih događanja; jer osim što je ovo nešto novo i inovativno, ujedno je projekt koji ne samo da donosi svoju poruku u dom domaćina, već donosi i mogućnost da se ljudi okupe i druže i zajedno uživaju u posebnom iskustvu', napominje. Predstavu je ugostila u obiteljskoj kući u Dubravi, a desetak ljudi koji su činili publiku - sastavljenu od prijatelja, obitelji i susjeda od 25 do 70 godina starosti - otpočetka su bili oduševljeni pozivom i zaintrigirani idejom.

Danka i Ivo u svoj su stan prepun biljaka u širem središtu Zagreba pozvali ljude sklone kulturnim događanjima koji imaju razumijevanja za drugačije i za koje su očekivali da će biti zainteresirani za takvu vrstu iskustva. 'Možda su bili malo iznenađeni pozivom jer je došla šarolika ekipa, nije "uhodano" društvo', kaže Danka.

Ali, oboje smatraju, treba probati. 'I neka manja kazališta funkcioniraju u formi sobe. Kazalište može biti produkcijski skromno, a u isto vrijeme zanimljivo i upečatljivo. Tako da je puno razloga za 'da': novo iskustvo, drugačija dinamika, znatiželja, istraživanje, iznenađenje... Koncept je za izvođačice zahtjevniji, ali je interakcija intenzivnija. Za mene je to bilo bogatije iskustvo od klasične predstave, atmosfera je bila baš dobra i 99 posto da bi svi došli ponovo', govori Danka.

I Danijelini su gosti bili u pravilu iznenađeni pozivom na predstavu u njezin stan, ali sve su, ističe, povratne reakcije bile pozitivne, jer osim što su bili bogatiji za novo iskustvo, osjećali su se ugodno te su imali priliku ostati podijeliti iskustva – naime, iako se od domaćina ne očekuje ništa više od osiguranja privremenog izvedbenog prostora za vrijeme trajanja predstave, svi do jednoga isplanirali su malo druženje nakon izvedbe, te je publika dobila priliku s izvođačicama i autoricom popričati o iskustvu, ideji, implikacijama predstave.

'Gosti su bili znatiželjni oko procesa predstave i onoga što su vidjeli, pa se nakon izvedbe otvorio i neki lijepi prostor za razgovor s izvođačicama', govori Sara. Njoj su danima poslije stizale poruke zahvale za predivno iskustvo gledanja. To je, smatra pak Marta, zato što se osjetila povezanost plesača s publikom, kao i to da je poruka predstave 'usmjerena točno na vas, kao da vama osobno govori'. 'Svatko je imao komentar i pohvalu i pitanja o samom projektu. Kada bi ih se pitalo da opet sudjeluju u tako nečemu, svakako bi se odazvali', kaže.

I izvođačice i domaćini slažu se u jednom: 'Redukcija' nikako nije klasična plesna predstava već posebno iskustvo jedne specifične večeri izvan svakodnevnice, što je i jednima i drugima nevjerojatno dragocjeno. Na pitanje 'biste li to ponovili', svi spremno odgovaraju: 'DA!'.

I ponovit će, u listopadu, kada će predstava – zahvaljujući donacijama publike – igrati još tri puta. Naime, kako se ne kupuju karte, predstava se financira na način da publici budu podijeljeni programski letci s barkodom preko kojega, ukoliko to žele, mogu ostaviti svoj prilog za izvedbu.

'Redukcija' će igrati i 29. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu velike izložbe ženskih autorica 'Vidljive', a za sve koji bi željeli znati malo više o ovom jedinstvenom projektu, i zainteresirani su ugostiti predstavu u svome domu, sve informacije mogu dobiti izravno na irma.omerzo@gmail.com.