U svojoj knjizi 'Džihad 21. stoljeća', koja će uskoro biti objavljena, Kendall piše da 'moć poezije leži u mogućnosti prodiranja u emocije arapskih slušatelja i čitatelja, infiltriranju u psihu i stvaranju aure tradicije, autentičnosti i legitimnosti oko ideologije koja se ustoličuje što je čini savršenim oružjem za stvaranje militantnih džihadista'.

Kendall smatra, prenosi The Guardian, da se u potrazi za razumijevanjem srca i umova militantnih džihadista čini temeljni propust zanemarivanjem propitivanja poezije.

Poezija je utkana u živote 300 milijuna ljudi arapskog govornog područja koji je 2010. bio većinski jezik za 4.5% svjetske populacije i peti najveći govorni jezik nakon mandarinskog, engleskog, španjolskog i hindija. Televizijski reality show 'Pjesnik milijunaš', emitiran iz Abu Dhabija diljem arapske regije privlači u Ujedinjenim Arapskim Emiratima više gledatelja nego nacionalni sport - nogomet. Natjecateljima u tom showu sudi se za kvalitetu njihove poezije i izvedbu, a pobjednik može osvojiti više od milijun dolara.

U područjima bez struje i interneta, poput istoka Jemena gdje pristup webu ima tek 3% stanovništva, poeziju na životu drži Kur'an, tim više što je ondje usmena predaja još uvijek jaka.

Istraživanje Elisabeth Kendall temeljeno je dijelom na podacima prikupljenim kroz razgovor s dvije tisuće ljudi u geografski ogromnoj, ali neizgrađenoj regiji Mahra. U sklopu šire društveno-ekonomske ankete, koju je provodila nezavisna nevladina organizacija mladih Mahre, ispitanici su upitani i o značenju poezije u njihovim životima.

'U istraživanju provedenom u prosincu 2012. lokalni su anketari licem u lice razgovarali s nepismenim ispitanicima oba spola. Zapanjujuće je da čak 74% ispitanika vjeruje da je poezija 'važna' ili 'vrlo važna' u njihovoj kulturi i danas', piše Kendall.

Utvrđeno je da je poezija tek neznatno važnija pustinjskim plemenima nego stanovnicima obale s više sjedilačkim životnim navikama. Ni prisutnost televizije i stupanj obrazovanja nemaju zamjetan utjecaj, a važnost poezije vrlo slabo korelira s porastom životne dobi. Jedina primjetnija razlika je ona između spolova pa je tako utvrđeno da je poezija važna za 82% posto muškaraca i 69% žena što i ne čudi jer većinom muškarci odlaze na molitvena druženja.

Kao izvorni materijal za svoje istraživanje Kendall je ipak koristila Al-Kaidin kućni magazin Sada al-Malahim, objavljivan na internetu, iz Jemena između 2008. i 2011. godine. Iako se više ne objavljuje, njegov sadržaj i dalje živi zahvaljujući džihadističkim liderima koji su pozvali sljedbenike da čitaju džihadističke časopise naglas što je omogućilo lakše pamćenje i verbalnu predaju.

'Jezik poezije oponaša jezik na kojem je objavljen Kur'an. Džihadističke publikacije čine korištenje poezije liberalnijim od klasične baštine i slušatelja lagano uvode u usmenu tradiciju. Ljepota jezika, svečana intonacija, uzorci i ritmovi koje nalazimo u klasičnijim pjesmama jamče impresioniranost slušatelja', kaže Kendall.

Utjecaj je dodatno pojačan korištenjem slika, a veliki broj pregleda na YouTubeu imaju pjesme praćene slikama džihadističkih treninga ili mrtve djece u Iraku i Gazi. Pozadinska glazba je slaba, ali su zato reverb efektom naglašene rime koje pojačavaju osjećaj poigravanja u apokaliptičkoj borbi između dobra i zla, glavnoj temi koja se provlači kroz većinu pjesama.