Primjer kazališta budućnosti je novi teatar Sinfonia u Varšavi, djelo arhitekata ateljea Thomas Pucher. Pri gradnji ovog modernog zdanja nisu rušene stare zgrade koje su postojale na tom mjestu, već su obnovljene i osuvremenjene. Vanjština je pritom zadržala klasični oblik, a interijer je suvremeno oblikovan. Velika koncertna hala oponaša izgled unutrašnjosti ljudskog uha te može primiti čak 1.800 posjetitelja. Unutrašnji prostor zaokružen je takozvanim 'plutajućim zidom' kojim je, kako arhitekti objašnjavaju, postignuta dramatičnost prostora i kod posjetitelja prilikom ulaska budi se osjećaj iščekivanja.

Za još jedan zanimljiv spoj, u ovom slučaju ruralnoga i urbanoga te povijesnog naslijeđa i funkcionalnosti, zaslužni su arhitekti studija Clermont. Pri izgradnji teatra Châtelard, imanje u Francuskoj koje je nekad pripadalo Voltaireu, pretvorili su u zapanjujući prostor. Nekadašnjoj farmi dodali su suvremene elemente, bitno ne promijenivši prostor. Prevladavaju prirodni materijali drvo i kamen, a do izražaja dolaze impresivne metalne stube i specijalno dizajnirana svjetla.

Posve različit od dvaju prethodnih primjera i posve suvremen kako i priliči gradu u kojemu je izgrađen, medijalni je centar u Hong Kongu. Riječ je o projektu svjetski poznatog arhitekta Daniela Libeskinda. Eksterijer obilježavaju asimetrični, istaknuti geometrijski oblici, a sličnom dinamikom odiše i interijer. Sve su dvorane podijeljene u crne, bijele i crvene boje i neobično su prostrane. Nepravilnim oblicima i brojnim staklenim površinama kroz koje prodire svjetlost noću je postignute dojam svjetlosne instalacije.

Igra tame i svjetla nadahnula je i arhitekte danskog studija COBE zaslužne za zanimljiv Teatar Taastrup u Kopenhagenu. Originalnu zgradu iz 70-ih godina prošlog stoljeća dramatično su promijenili uporabom nove akrilne fasade i dodavanjem svijetlog staklenog foajea. Providne fasade suptilno podsjećaju na kazališne zastore, a tijekom izvedbi svjetla iz unutrašnjosti isijavaju na vanjski trg te tako stvaraju poseban ugođaj u okolici teatra te služe kao mamac za publiku.

Najveća inspiracija kreatorima centra Knut Hamsun u Hamarøyu u Norveškoj upravo je tradicionalna arhitektura sjevera Europe. Jednostavna građevina, izvana je obložena crnim drvom, podsjećajući tako na nordijske crkve, no i apsorbirajući toplinu. Visoka trava zasijana na krovu zgrade, inspirirana je pak tradicionalnim zelenim krovovima, nerijetkim u tim krajevima. Centar raspolaže knjižnicom, izložbenim prostorom, dvoranom za predstave, čitaonicom i kafićem.

Vjerojatno jedini profesionalni teatar u Europi smješten u tako malom gradu koji broji tek oko 17.000 stanovnika, teatar u Rakvereu u Estoniji prilično je popularan. Otvoreno je 1940. godine, iako je glumačka skupina i mnogo prije djelovala bez vlastitog prostora. Zbog popularnosti iz teatra su odlučili osuvremeniti svoju ljetnu pozornicu na kojoj se predstave izvode na otvorenom. Za poseban ugođaj od ove godine zaslužna je drvena pozornica, arhitekata studija Kadarik Tüür. Kulise, ograde i sama pozornica izrađeni su od tankih drvenih dijelova, prošaranih šupljinama, kroz koje prodire svjetlo.

Nimalo skroman bit će teatar koji niče u Haagu. Zdanje inspirirano rimskim koloseumom djelo je studija Cepezed Architects. Kružna građevina izvana će bit pokrivena tkaninama s poznatim djelom Metamorfoze M. C. Eschera. U prostoru će se održavati koncerti, predstave, izložbe i sajmovi, a moći će primiti nešto više od 5.000 posjetitelja.

Posve suprotno od prethodnika je kazalište Yard u londonskom predgrađu Hackney Wick. Ovaj 'pop-up' teatar izrađen je, kao što mu naziv sugerira, u napuštenom skladištu. Sjedeća mjesta i pozornica načinjena su od recikliranih materijala, a bit će otvoren u listopadu ove godine. Skladište će otvoriti mogućnost za mlade umjetnike koji u Londonu nemaju mjesta za probe nudeći im besplatan prostor.