Izložba 'Italian Light - Dizajnerske svjetiljke od 1950. do 1990.', koja će se održati od 15. veljače do 18. ožujka u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), dočarat će jednu od najupečatljivijih karakteristika talijanskog dizajna na području avangardne kućne rasvjete, koji nikada nije bio isključivo funkcionalan ili uvjetovan zakonima proizvodnje
Predstavit će se šezdeset dizajnerskih lampi nastalih od početka pedesetih do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, iz Zbirke Cortopassi.
Kustoski izložbu potpisuje Studio Archeo900 iz Ferrare, a organizira se u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu.
Obuhvaćeno razdoblje obilježila je sloboda i nesputanost arhitekata i dizajnera, a projektiranje lampe kao predmeta koji regulira nematerijalnu pojavu - svjetlost, omogućilo je istraživanje funkcionalnosti i duboke aspekte ljudske prirode, najavio je MUO na svojoj web stranici.
U tom smislu, izložba o lampama predstavlja privilegirani pogled na talijanski dizajn i njegove teorijske postavke kroz tri ključna razdoblja.
Od 1950. do 1965. se razvijalo područje rasvjetne tehnologije, a proizvodnja prelazi iz malobrojnih zanatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom lampi izvan okvira povijesne tradicije prema podjeli tržišta modernog serijskog namještaja između malih i srednjih tvrtki.
Uzor u tome je sjevernoeuropski funkcionalizam, novi kulturalni background suprotan nasljeđu tradicionalnih povijesnih stilova prisutnih u Italiji nakon Drugog svjetskog rata.
'Kriterij funkcionalnosti s jedne strane koristi se za prekidanje veza s oblicima naslijeđenima iz prošlosti, a s druge, on se suprotstavlja obrazovanju talijanskih dizajnera koji nakon Drugog svjetskog rata djeluju u Milanu, gradu koji vrvi idejama i suradnjama između umjetnika, arhitekata, književnika', napominje se u najavi.
U razdoblju od 1965. do 1980. godine dizajniranje rasvjetnih tijela ne želi samo riješiti tehnički problem ispravnog osvjetljenja, već propitati funkcionalne običaja kroz novi pogled na svijet, na društvo i na sudbinu samog dizajnerskog projektiranja.
vezane vijesti
Oblik lampe i svjetlosni efekt koji ona daje poprimaju simboličku funkciju, a svjetlost poprima novu vrijednost - ne samo da osvjetljava stvarne predmete, pobjeđujući mrak, već otkriva i približava složene nematerijalne stvarnosti.
Ta se promjena u području dizajna razvija u raznim teorijskim smjerovima, čiji se temelji mogu svesti na konceptualni i kritički dizajn (E. Sottsass Jr., Archizoom i Superstudio) pop matrica u mediteranskom kulturnom kontekstu (lampa 'Chiara' Marija Bellinija i 'Profiterole' Sergia Astija), te naposljetku, znanstveni i eksperimentalni pristup vezan uz pokrete Arte Programmata (Gruppo Dam, Grupa ARDITI, New Lamp Marija Venta).
Sljedeće razdoblje, od 1980. do 2000. godine, karakterizira velika sloboda, nemirne i neskladne boje, snažne teksture plastičnih površina, neravnoteža u formi i različiti materijali koji se ne daju imitirati.
'Njihov prvotni cilj nije pronaći izričaj dekorativnih, zaigranih znakova koji bi bili u suprotnosti sa svrhom predmeta, već dati metodološku otvorenost projektu kako bi predstavio društvo koje više nije homogeno, statično i jednodimenzionalno, već diskontinuirano i u stalnoj preobrazbi', napominje se.
U procesu raskida s racionalističkom i funkcionalnom strujom u dizajnu, te potvrđivanje nužnosti čistog istraživanja oslobođenog zakona tržišta, stvoreni su temelji za međunarodni plasman i suvremeni dizajn kojeg danas karakteriziraju globalne kulturalne razmjene i složena brojnost izbora.
Na zagrebačkoj izložbi predstavit će se, među ostalim, postmodernistički rad Alda Rossija, Kazuikija Takahame, materijalni eklekticizam Tonija Cordera i dramatički simbolizam Gaetana Pescea.
