Suočeni s posljedicama epidemije koronavirusa, troje mladih glumaca - Jakov Jozić, Hana Kunić i Jan Novosel - odlučilo je nedostatak angažmana iskoristiti za realizaciju vlastite predstave kojom se obraćaju prvenstveno učenicima prvih četiri razreda osnovnih škola . Predstavom - kako i sam njezin naslov sugerira - progovaraju o gorućoj temi sve manjeg čitanja knjiga, prvenstveno lektira, među tom populacijom.

'Smijeh i zainteresirani pogledi najmlađih koji su pratili Crvenkapicu i Petra Pana, oživljene junake istoimenih naslova u borbi za čitanje lektira, najbolji je dokaz kako se ideja da se glumačko - lutkarskom predstavom progovori o trendu sve manjeg čitanja lektira pokazala kao puni pogodak,' rekao nam je producent projekta Sanjin Španović, a mi u nastavku donosimo intervju s redateljem i glumcem u predstavi Jakovom Jozićem.

Kako ste došli na ideju rada na upravo ovakvoj lutkarsko-glumačkoj predstavi?

Iz razgovora s učiteljicama nakon odigranih predstava u osnovnim školama, ali i prateći školovanje bliske nam djece, shvatili smo kako je čitanje lektire, odnosno knjige generalno, u ovom suvremenom svijetu sve veći problem. Stoga smo odlučili napraviti predstavu koja će djecu podsjetiti na vrijednost i važnost knjige. Lutkarsko-glumačku formu odabrali smo jer predstava prati dvije perspektive priče - perspektivu djece (glumački) i likova iz lektira (lutkarski).

Zašto mislite da je lektira važna? Što ste vi naučili iz lektire?

Lektira je važna jer djeci usađuje naviku čitanja, a navika čitanja važna je jer čitajući djeca razvijaju maštu i empatiju, šire znanje i vokabular. Vjerujemo da je lektira i nama pomogla razviti spomenute kvalitete.

Mislite li da je sam način kako je lektira posložena za učenike osnovnih škola – dobar? Imate li neke bolje ideje?

Nismo kompetentni prosuđivati obrazovan sustav, mi se bavimo kazalištem. Ono u što smo sigurni je da našim medijem svakako možemo 'pomoći' lektiri, odnosno putem predstava ukazati djeci vrijednost knjige.

Gdje ste se i kako upoznali, je li ovo vaš prvi zajednički projekt?

Nas troje završili smo Glumu i lutkarstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a tijekom studija smo se i upoznali. Ranije smo zajedno igrali u nekim studentskim i profesionalnim projektima, ali ovo je prvi projekt u kojem nismo samo glumci ili lutkari, odnosno izvođači, već u kojem smo i autori.

Jeste li se već javili školama s prijedlogom suradnje, da igrate predstave u njihovim dvoranama – kakve su bile reakcije?

Jesmo, imamo odličnog producenta koji je već dogovorio neke izvedbe za škole, a i nekoliko učiteljica koje su bile na premijeri ponudile su nam suradnju. Predstava je napravljena tako da sve što nam je potrebno za izvedbu stane u jedan auto, stoga se nadamo što većem broju gostovanja.

Zašto ste se za likove u predstavi, uz Vekija i Vanju, odlučili baš za one iz Crvenkapice i Petra Pana?

Osim što djeca čitanje lektire danas sve češće mijenjaju za čitanje njenog kratkog sadržaja na internetu, umjesto čitanja nekad i odluče pogledati crtić. Stoga smo odabrali likove koji su svima dobro poznati i iz svijeta crtića, kako bismo naglasili razliku između utjecaja na dječju maštu kojeg ostavlja napisana riječ i onog kojeg čini auditivno-vizualni materijal.

Kakvi su dojmovi nakon samoborske premijere predstave?

Budući da smo na samoj premijeri po prvi puta imali djecu u publici, bilo nam je drago vidjeti kako su djeca reagirala neposredno, na očekivanim i neočekivanim dijelovima predstave. S nestrpljenjem očekujemo daljnje izvedbe!

Igrate i druge dječje predstave… Koliko su danas djeca zainteresirana za taj vid umjetnosti, intrigira li ih kazalište i dalje u eri telefona?

Istina je da su djeca danas prikovana za tehnologiju, ali upravo im je zato kazališna predstava interesantna jer je ona odmak od njihove svakodnevice. Kazalište, kao živa i neposredna umjetnost, s razlogom opstaje još od Zeusovog doba. Smatramo kako život koji ono pruža, tehnologija nikada neće moći iskorijeniti.

Zašto smatrate da je dječja umjetnost važna?

Važna je u kontekstu odgoja i kreativnog razvoja. Kroz kazalište, a i kroz ostale oblike umjetnosti, dijete razvija socijalnu i emotivnu inteligenciju, postaje maštovitije i uči izražavati svoje misli i osjećaje.

Što dalje možemo očekivati od vašeg kolektiva?

Ako Bog da, puno dobroga. Veseli smo i orni, puni entuzijazma i ideja i nadamo se da ćemo ih uspjeti realizirati. Iako nas je snašla borba s ovom strašnom pandemijom, nema predaje sve do pobjede!

*Informacije o zakupu predstave možete dobiti na 099/8856621 (Sanjin Španović)