Vi ste među rijetkim osobama u iznimno velikom engleskom govornompodručju koje se bave hrvatskom književnošću. Što vas je na to navelo?Kada i kako ste prvi put došli u kontakt s hrvatskom književnošću?
U ovoj sam regiji živjela nekoliko godina – u Sloveniji, Bosni,Hrvatskoj i također u Rumunjskoj. I sama sam pisac te me već dugi nizgodina zanima književnost s ovog područja tako da sam razvila dobrekontakte s izdavačima, prevoditeljima i agentima, iako u početku nisampoznavala toliko pisaca. Nakon šest godina provedenih u Zagrebu mojsuprug i ja odlučili smo se vratiti u London. I tada se rodila ideja –što bih tamo mogla raditi, a da obuhvaća oba svijeta, nešto što će miomogućiti da održim vezu s regijom, da bude isplativo, ali da mi bude izanimljivo. Tako je nastao Istros Books. Usprkos ekonomskoj krizii nesigurnostima u knjiškom svijetu, koje su nastale pojavom novihmedija, osjećala sam da je to bila prava ideja u pravo vrijeme. Željelasam stvoriti platformu za englesko govorno područje na kojoj bih okupilanajbolje autore s ovih prostora.

Kakvo je vaše iskustvo Londonskog sajma knjiga? Može li taj sajampovećati vidljivost hrvatske književnosti u Velikoj Britaniji i usvijetu?
U smislu trgovine Londonski sajam knjiga iznimno je važan. Za razliku odmnogih drugih europskih sajmova koji više nalikuju na velike tržniceknjiga za opću publiku, London je mjesto na kojem se sastajuprofesionalci koji se bave knjigama, mjesto na kojem se prodaju i kupujuprava i zaključuju poslovi. Zbog toga je za Hrvatsku neophodno da tamoima svoje mjesto – posebno u godini ulaska u Europsku uniju – kako bipokazala da može ponuditi izvrsne suvremene autore. A Hrvatska zaistatreba iskoristiti činjenicu da ima dva kandidata za najprestižnijebritanske nagrade – Dašu Drndić za Independent Foreign Fiction Prize i Josipa Novakovichaza Man Booker International Prize. To je rijetka prilika da se Hrvatskapokaže i da potakne znatiželju i zanimanje za svoju zemlju i kulturu.

Što je, po vašem mišljenju, odlika hrvatske suvremene književnostiposljednjih godina? Može li se ona promatrati u nekom širem, europskom isvjetskom kontekstu?
Ne volim književnost stavljati u kategorije. Smatram da su danas, usvijetu globalizacije, utjecaji koji djeluju na bilo kojeg piscaraznoliki. Možda je za čitatelja koji dolazi sa strane najzanimljivijačinjenica da je Hrvatska u proteklih 20 godina prošla kroz mnogepromjene: od komunizma do kapitalizma, novu demokraciju, rat zaneovisnost, rat za opstanak kao nova država. Sve su to dobri sastojci dadobru beletristiku. 'Naš čovjek na terenu' Roberta Perišića imataj internacionalni 'štih' jer su glavne teme u romanu novinarstvo imeđuljudski odnosi, iako je radnja smještena u suvremenu Hrvatsku.

Što za hrvatskog pisca znači prijevod njegovog djela na engleski jezik?Može li na engleskom govornom području prijevodna literatura konkuriratidomaćoj?
Sigurna sam da znate da se u Velikoj Britaniji vrlo malo prevodi, okočetiri objavljenih naslova godišnje. To je zato što je engleskimaterinji jezik u mnogim zemljama širom svijeta te pregled svjetskeliterature možemo dobiti putem čitavog niza pisaca koji pišu naengleskom. Prijevodna književnost uvijek je imala svoje mjesto, aliprevladavaju dominantni jezici poput francuskog, njemačkog išpanjolskog. Vrlo je teško objaviti hrvatske ili bugarske autore, čijaje imena često teško izgovoriti, i očekivati da će odmah bitiprihvaćeni. Mislim da je pred autorima Istros Booksa dug put, ali nadamda ga je vrijedno započeti. Prijevod na engleski otvara mogućnost da sedjelo čita i u drugim zemljama – od Grčke do Indije – jer engleski sesvugdje govori. U okvirima globalne vidljivosti iznimno je važno imatiengleski prijevod.

Kad vas kolege pitaju da im preporučite nekog autora ili, konkretno,već prevedenu knjigu putem koje će se upoznati s hrvatskom književnošću,koji bi to autor ili knjiga bili? Tko su, po vašem mišljenju, trihrvatska klasika koji bi mogli ući u svjetsku lektiru?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Mislim da je teže probiti se nabritansko tržište s klasikom koji dosad nije stekao punu afirmaciju,poput Krleže, jer njegova djela možda nisu više moderna i ne radi se oživućem autoru koji bi svoja djela mogao promovirati. Zato smatram da jelakše usredotočiti se na suvremenu scenu. Knjiga Daše Drndić 'Trieste'imala je veliki odjek u Velikoj Britaniji i ako uđe u uži izbor zanagradu Independent Foreign Ficiton Prize, zasigurno će postati dioknjiževne scene. Dobiti jednu od tako velikih nagrada dobar je način dase autor eksponira i stekne ugled, a možda će njezina knjiga otvoritivrata i ostalim piscima te im pomoći da ih se shvati ozbiljno i da ih seprihvati na britanskom tržištu. Potrebno je uložiti jako puno truda iupornosti da ljudi primijete Hrvatsku i da se počnu zanimati za vašukulturu.