To djelo Snježane Paušek-Baždar opisuje i vrednuje doprinos hrvatskih alkemičara u europskom kontekstu, kroz spise i djelovanje koji pokazuju koliko su bili su bili nezaobilazni stvaratelji europske civilizacije. 　

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić smatra da su alkemičari odigrali važnu ulogu u razvoju znanosti jer su pridonijeli tome da se spekulacije nadomjeste eksperimentima.　

'Alkemičari su težili otkriću pratvari, što se može usporediti s današnjim traganjem za Božjom česticom', rekao je Kusić, podsjetivši na zasluge koje za popularizaciju znanosti ima autorica knjige, Snježana Paušek-Baždar, istaknuta povjesničarka znanosti, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, redovita profesorica Povijesti kemije na Odjelu za kemiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.　

Paušek-Baždar je kazala kako je prvi poznati hrvatski alkemičar bio Petar Bono iz Pule koji je 1330. napisao raspravu 'O zlatu i kamenu mudraca', a alkemijom se bavila i rimsko-njemačka carica i hrvatska kraljica Barbara Celjska, poznata kao Crna kraljica.

'Radilo se o prvoj ženi alkemičarki nakon Marije Židovke iz Aleksandrije iz prvog stoljeća', napomenula je.　

Dodala je kako su alkemičari, počevši od Platona i Aristotela, tragali za pratvari, smatrajući da unatoč stalnim mijenama prirode postoji nešto što je vječno i nepromjenjivo, a što se može otkriti proučavanjem prolaznih tvari.

Recenzentica knjige Erna Banić-Pajnić istaknula je veže alkemije i filozofije, budući da su alkemičari sebe smatrali filozofima i tragali za kamenom mudraca (lapis philosophorum).　

Ustvrdila je kako je alkemija još nedovoljno istražena jer djela alkemičara nije lako protumačiti zbog čestog korištenja alegorija i simbola.

Za recenzenta, akademika Lea Klasinca, 'fascinantno je kako su alkemičari koristili teoriju o postojanju četiri elementa - vatra, voda, zemlja i zrak, za pronalaženje željene tvari, naročito zlata'.

Knjigu su objavili objavili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Školska knjiga.