Erudit koji je znatan dio 50-ih godina proveo kao partner književnice Simone de Beauvoir i radio zajedno sa Jean-Paul Sartreom i drugim filozofima, Lanzmann je bio podjednako dobar kao autor, sineast, biograf, novinar, predavač.

Najviše francusko priznanje, Legiju časti, za životno djelo primio je 2006., a na čelu časopisa Les Temps Modernes (Moderna vremena), što ga je osnovao Sartre, Lanzmann je nastavio biti i kada je već zakoračio u devedesete godine, piše agencija Reuters.

Rođen 27. studenoga 1925. u predgrađu Pariza u židovskoj obitelji koja se onamo doselila iz istočne Europe, Lanzmann je u doba nacističke okupacije Francuske surađivao u Pokretu otpora.

Sredinom 70-ih godina počeo je raditi na stvaranju usmene povijesti holokausta, masovno intervjuirajući preživjele, ali i počinitelje te očevice o pokolju nacista nad šest milijuna Židova. Ukupno je 11 godina snimao film 'Šoa', što je hebrejska riječ za holokaust koji je premijerno prikazan 1985.

Devetsatni film dočekan je sjajnim kritikama, a najveći dio sirova materijala, transkripata i intervjua potječe iz američkog Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, DC.

Izraelski predsjednik Reuven Rivlin opisao je "Šoa" kao film koji je "promijenio cjelokupnu perspektivu svijeta". "U njegovim manje poznatim filmovima jednako su očita (Lanzmannova) humana i oštroumna stajališta", napisao je Rivlin.

U filmovima "Zašto Izrael" ili "Tsahal", Lanzmann svjedoči o privrženosti hebrejskoj državi, a jednako gorljivo branio je poslije rata težnje za neovisnošću kolonijalnih država.

Godine 2009., Lanzmann je objavio autobiografiju 'Patagonijski zec' u kojoj opisuje svoje odrastanje i utjecaj nacizma na njegov život te ne izostavlja ni svoj odnos sa Simone de Beauvoir koja je istodobno bila u vezi sa Sartreom.

Kao učenik gimnazije Condorcet u Parizu otkrio je antisemitizam i u knjizi opisao da se "iz kukavičluka" bojao stati u obranu dječaka zvanog Levy kojega su zlostavljali učenici antisemiti. Na pitanje zašto je otkrio tu sramnu epizodu, odgovorio je 'radi istine' i dodao da je Sartre taj koji mu je pomogao 'izliječiti se od srama (što sam židov) jer mi je razjasnio što mi se dogodilo'.

Lanzmann se ženio tri puta i imao dvoje djece, kći Angelique koja ga je nadživjela i sina Felixa koji je 2017. umro o raka.

'Smrt ne dolazi od sebe same. Ja uopće nisam za smrt. Uvijek vjerujem u život. Ludo volim život iako nije uvijek zabavan', povjerio je Lanzmann nedavno novinaru agencije AFP. Slomljen smrću svoga sina koji je umro u dobi od 23 godine, Lanzmann se pridružio Felixu u četvrtak u bolnici Saint-Antoine, dodaje AFP.

Francuski filozof Bernard-Henri Levy napisao je da je pogođen Lanzmannovom smrću.

'Bio je hrabar čovjek. Velik sineast. Dobar čovjek. Nikad si neću oprostiti svađe koje sam imao s njim. Kao blago čuvam prekrasne trenutke koje smo proveli zajedno'.

U knjizi koju je lani njemu u čast objavio pod naslovom 'Claude Lanzmann, vizionar stoljeća', profesor Didier Sicard piše da je filmom o istrebljenju židova autor "sagradio tom narodu grobnicu koja mu je nedostajala".

'Bio je književni div (...) strastveno je ispričao povijest 20. stoljeća', napisao je nekadašnji ministar kulture Jack Lang.