Taj 30-godišnji amaterski slikar i bivši radnik u Louvreu se u nedjelju 20. kolovoza 1911. sakrio u prostorijama muzeja koji je dobro poznavao. Znao je da će sljedeći dan muzej biti zatvoren zbog nekih manjih radova.

U ponedjeljak ujutro 21. kolovoza, izašao je iz svoga skrovišta i krenuo prema Mona Lisi. Put je dobro znao jer je godinu prije pomagao u izradi staklenog okvira oko najpoznatije slike na svijetu, koja je i tada bila velika turistička atrakcija.

'Peruggia je točno znao kako je slika pričvršćena', rekao je Jerome Coignard, autor knjige 'Žena je nestala'. Da skine Leonardovo remek djelo trebalo mu je samo nekoliko sekundi. Nakon toga je sliku izvadio iz okvira, smotao je i sakrio pod svoju slikarsku halju.

Neometano je prošao pokraj zaštitarske kućice, jer čuvara, koji je navodno otišao popiti vode, u tom trenutku nije bilo na radnom mjestu.

Sljedećeg dana zaposlenici muzeja su na Mona Lisinom mjestu pronašli prazninu. Pokrenuta je fanatična potraga po muzeju, ali osim ostavljenog okvira nije pronađeno ništa.

Tadašnji šef pariške policije Louis Lepine naredio je da se ispitaju svi posjetitelji prethodnog dana, a uskoro su i mjesni mediji saznali za slučaj i brzo otkrili rupe u sigurnosti u Louvreu. Direktor muzeja nedugo nakon toga je smijenjen.

Policija je u sklopu istrage posjetila Peruggiju u njegovu stanu, ali je povjerovala njegovu alibiju da je toga dana radio na drugoj lokaciji. Išlo mu je na ruku što je policija pretpostavljala da je krađu izvela neka međunarodna kriminalna skupina. Peruggia će potom u tom istom stančiću u desetom pariškom arondismanu skrivati sliku dvije godine. Užasnuta francuska javnost strahovala je u tom razdoblju da je slika uništena.

Nakon dvije godine tijekom kojih je brižno čuvao svoju tajnu, Peruggia je počeo pisati pisma dilerima umjetnina u rodnoj Italiji, nudeći im sliku kao simbol nacionalnog ponosa. U prosincu 1913. toskanski trgovac umjetninama Alfredo Geri pozvao je Peruggiju u Firencu da pregleda sliku.

Geri i ravnatelj galerije Ufffizi Giovanni Poggi odmah uvidjeli da je slika autentična, pozvali su policiju i Mona Lisa je vraćena bez problema.

Peruggiji je na njegovu sreću suđeno u Italiji, a on je tvrdio da mu je jedini motiv za krađu bio povratak nacionalnog blaga u domovinu. Javnost je bila na njegovoj strani pa je osuđen na samo godinu dana zatvora i pušten nakon sedam mjeseci.

Tijekom suđenja, psiholog je ustvrdio da je Peruggija prostodušan. 'Njegov karakter nema dubinu fenomena koji je počinio', prenio je Coignard.

Peruggia je nakon izlaska iz zatvora služio talijansku vojsku u Prvom svjetskom ratu, a kasnije se i vratio u Francusku, gdje je otvorio malu galeriju u gradiću Annemasseu. Tamo je i umro 1925. godine, u relativnoj anonimnosti.

S vremenom s pojavilo nekoliko raznih teorija o toj pljački stoljeća, a mnogi stručnjaci sumnjaju da je Peruggiji osnovni motiv bio domoljublje, iako nije morao znati da je Mona Lisa oduvijek bila u francuskom vlasništvu. Kupio ju je od samog autora francuski kralj Francois I. kada je Leonarda pozvao da slika na njegovu dvoru 1516. godine.