Arheološki radovi u Glagoljaškoj ulici u Vinkovcima traju već desetak dana, a osim prstena pronađeno je i oko 400 kilograma ulomaka keramike koja, prema preliminarnom vještačenju, pripada razdoblju od 1. do 6. stoljeća, te više od 200 posebnih nalaza od metala, keramike i kamena.

"Prsten je iznimno zanimljiv jer smo ga pronašli u jednom od slojeva, što znači da ga je neka od Cibaličanki koja ga je nosila, najvjerojatnije, izgubila. Na prstenu se nalazi prikaz zeca ili miša koji gricka cvijet, što je simbol sreće, dok se iznad samog ruba prstena nalazi tzv. urokljivo oko, koje je onoga koji je prsten nosio štitilo od nesreće", objašnjava kustos Gradskog muzeja u Vinkovcima Hrvoje Vulić.

Na nalazištu je pronađena i velika količina novca iz rimskog razdoblja te, što je posebice zanimljivo i iznimno rijetko, djelomično fosilizirani ostaci izmeta.

"Ne znamo još uvijek je li riječ o ljudskom ili životinjskom izmetu, ali njegova analiza dati će nam vrlo vrijedna saznanja o načinu ishrane u rimsko vrijeme na području nekadašnjih Cibala", napominje Vulić.

Voditeljica arheoloških radova u Glagoljačkoj ulici, kustosica Anita Rapan Papeša naglašava kako se lokacija nalazišta nalazi nedaleko zapadnog ruba Cibala, koje su u rimsko doba bile značajan grad na ovom području.

"Nismo za sada naišli na značajnije ostatke arhitekture, ali smo locirali jedan zid, otpadnu jamu i tri bunara za pitku vodu u nizu", kaže Rapan Papeša.

Ističe kako se arheološki radovi provode na oko 130 četvornih metara površine, a trenutačno se radi na dubini od oko dva metra. Radovi bi trebali završiti do kraja ovoga tjedna.

U antičko doba na području grada Vinkovaca nalazio se rimski grad Colonia Aurelia Cibalae koji je bio treći najveći grad u provinciji Panoniji Sekundi, koja se protezala na današnjem području Slavonije, Srijema i Baranje. Grad je osnovan početkom 1. stoljeća, a za vrijeme cara Hadrijana (117.-138.) dobija status municipija (Municipium Aelium Cibalae), a od kraja 2. ili početka 3. stoljeća grad biva uzdignut na rang kolonije.

Vrhunac razvoja doživljava kroz 4. stoljeće, kada je u gradu i bližoj okolici živjelo između 5 i 10 tisuća stanovnika. Bio je sjedište i kršćanske biskupije, a u njemu su rođena i dva rimska cara Valentinijan (364.-375.) i Valens (364.-378.), jedini rimski carevi rođeni na području današnje Hrvatske.