'Blank' je stekao kultni status – postao je s godinama roman koji su pročitali čak i oni kojima knjiga, a ni književnost nisu na srcu. A Feđa Štukan, njegov autor, postao je glumačka zvijezda i ostvario niz suradnji u Hollywoodu, mnogima mitskom i nedosanjanom snu.

Štukan je, tako, jedan od rijetkih koji je u BiH doživio nekovrstan američki san – od mladića koji je ratovao u opkoljenom Sarajevu i liječio se od heroinske ovisnosti postao je jedno od najvažnijih glumačkih imena svoje generacije, a danas radi u Kamernom teatru 55, gdje upravo postavljaju 'Blank' u režiji Kokana Mladenovića, i ostvario je dječački san – postao je i pilot i padobranac.

Teško je voditi intervju s čovjekom koji je sve o sebi u romanu već rekao, jer što god da ga i pomisliš pitati, već je rečeno, objašnjeno, prepričano, već postoji.

Štukan u razgovoru za tportal naglašava da bez tih iskustava – od ovisnosti, alkohola, do intimnih drama – ne bi danas bio ovo što jest.

'Koliko god da nisam ponosan na te dijelove svoje prošlosti, to je ipak, uz sve ostalo, ono što me napravilo ovakvim kakav sam danas. Ne kažem da je to što jesam nešto fantastično, nego jednostavno ne bih bio to što sam danas. Ovo sam zahvaljujući i tome, ne usprkos tome', kaže.

'Narkomanija je nevjerojatno iskustvo'

Narkomanija je, dodaje, nevjerojatno iskustvo, a bez vidljivih posljedica uspio ju je nekako preživjeti. Iskustva iz tog perioda značajno mu olakšavaju ostatak života.

'Tu vidite sve što se u međuljudskim odnosima ima vidjeti, vidite samo dno, znate za što su ljudi sposobni. Kad upoznate sebe, poznajete sve ljude, jer smo genetske kopije', dodaje Štukan.

U 'Blanku' su njegove intimne drame sjajno opisane. Publika jako voli tu punokrvnu knjigu jednog života jer je živa, nepatvorena, autentična te u njoj, lako moguće, prepoznaju i vlastite padove i iskušenja. No sam Štukan nije ni danas siguran kakva je to magija koja ljude toliko privlači tom romanu.

'Mislim da sam uspio prilagoditi stil temi, jer samoj temi nije priličilo da pokušavam stremiti u neke velike književne visine. Htio sam, zapravo, izbjeći to pod svaku cijenu jer bi onda roman bio dosadan. Moguće je da se ljudima taj jednostavni off-road stil svidio i da zbog toga tako dobro razumiju 'Blank'. Stvari se događaju brzinom kao na Instagramu', objašnjava.

Nije se zadržavao na pokušajima prepričavanja osjećaja, nego je, kaže, razumljivim jezikom prepričavao događaje i misli u određenim situacijama.

'Ne čeznem za Hollywoodom, to je mašinerija koja oduzima slobodu kretanja'

'To je, vjerujem, potaknulo čitatelje da se i sami emotivno angažiraju, i to vrlo visoko, i da se tako lako stave u moju kožu. Ne znam, mislim da je to razlog, možda i nije', izjavio je.

Kao jedan od rijetkih glumaca iz bivšeg jugoslavenskog govornog područja ostvario je zavidnu karijeru u Hollywoodu, gdje je stajao uz brojna svjetska glumačka imena, od Brada Pitta i Angeline Jolie, preko redatelja Terencea Malicka, do ostalih brojnih oskarovaca. Danas za Hollywood kaže da je to mašinerija koja sve radi na najvišoj razini.

'Godi mi takav odnos prema glumcima i mislim da bismo se mi, barem što se toga tiče, trebali ugledati na njih. Sve te velike face, oskarovci s kojima sam imao čast i priliku surađivati, jednostavni su, skromni, obični ljudi. Nije me Hollywood razočarao', dodaje.

Međutim priznaje da ne čezne biti dio toga jer je u pitanju klasična mašinerija.

'To čovjeka melje dok ga ne samelje. I možeš se pozdraviti sa slobodom kretanja, a meni je to najvažnije u životu', dodaje.

Komentirajući društvenu i političku stvarnost Balkana, a često govori na tribinama sa srednjoškolcima i kao mirovni aktivist, napominje da opasna i teška vremena živimo već tri desetljeća.

'Tri desetljeća nacionalizma u BiH nemaju što ponuditi osim agresije i destrukcije'

'To je ono što nacionalizam može ponuditi: sada gledamo vrhunac njihove kreacije već tri desetljeća. Neće biti bolje dok se takve garniture na maknu. Destrukcija, agresija, slavljenje zločinaca i zlodjela, kanonizacija najvećeg civilizacijskog šljama. Djeca žele biti heroji i vide da se to tako postaje. Nije u njima problem, ugledaju se na starije i odrastaju u takvoj atmosferi, ovo su sve posljedice toga', kaže Štukan.

U njegovom se rodnom Sarajevu, i Bosni i Hercegovini, danas, kaže, životari i preživljava.

'Ništa više od toga. Vjerska netrpeljivost, to je dijagnoza ljudi na ovim prostorima. Ne može se mrziti i biti sretan u isto vrijeme. To su dvije suprotne emocije, jedne se morate odreći', dodaje.

'Studenti u Beogradu pokazali su da mlade generacije mogu više nego što mislimo'

U Srbiji je nedavno proglašen sigurnosnom prijetnjom, i to upravo u razdoblju u kojem se prikazivala serija 'Sablja' o ubojstvu premijera Zorana Đinđića, u kojoj je igrao nepotkupljivog policijskog inspektora Ljubu.

Političari u BiH, ali i regiji, od Đinđića, kaže, ne mogu naučiti ništa.

'On je bio doktor filozofije - kako oni s kupljenim diplomama mogu naučiti bilo što od bilo koga', pita se Štukan.

No, ipak, od studenata koji prosvjeduju u Beogradu možemo naučiti svi, dodaje.

'Već dugo znam da su te mlade generacije mnogo više od onog što moja generacija misli o njima. To sam shvatio kad sam počeo gostovati po srednjim školama i fakultetima. Pitanja koja dobijem od njih toliko su precizna da mi ne dopuštaju apsolutno nikakav manevar u odgovoru. Točno znaju što hoće i što neće. Možda ih mi ne možemo razumjeti jer smo jednostavno gluplji od njih. Vidjeli ste što su napravili u Srbiji, nisu dosad napravili ni najmanju grešku, dok se njihov neprijatelj sapliće i pravi pogrešne korake jedan za drugim. Nemaju nikakvo oružje protiv njih osim sile, ali čak i ona je potpuno nemoćna pred njima. Podcjenjujemo ih jako, što samo po sebi nije pametno', kaže Štukan.

'Za čovjeka su najbolje one skupe škole čiju cijenu plati na svojoj koži'

U BiH, iz koje se masovno bježi, Štukan ostaje, ali iz praktičnih, kako kaže, a ne domoljubnih razloga.

'Tu su mi prijatelji i familija, a živim i radim svuda po potrebi. Ne osjećam nikakvu nostalgiju kad odem bilo kamo. Život je prilično jeftin ovdje, a i tu mi je sva potrebna infrastruktura, prilično glomazna za neko generalno preseljenje', kaže.

Odgovarajući na pitanje koja je najvažnija lekcija što ju je dosad naučio o životu na svojoj koži, i škola koju je najskuplje platio, Štukan odgovara da su sve one teške i skupe - najbolje škole.

'Ne mogu reći da nisam zahvalan na svemu tome, i na ružnim i na lijepim stvarima, sve su to samo situacije koje se ponekad ne rješavaju u moju korist, ali sve to život čini čudesnim', zaključuje Štukan u razgovoru za tportal.