Serija 'Sablja' je vrlo uvjerljiva jer svi u njoj jako dobro prepoznajemo sve likove, sve veze među njima, sve pozadinske igre, svu muku i beznađe koji nas hvataju kada vidimo koliko su želja za istinskim demokratskim društvom ili barem društvom u kojem nema ovakvih užasa – gotovo uzaludne i nemoćne, napisala je prije koji dan Zrinka Pavlić u svom prikazu serije na tportalu. I nije pogriješila: 'Sablja' je pravi političko-policijski triler, s vrlo profiliranim glumačkim ansamblom, duboko promišljenom režijom i odgovarajućom produkcijom.

Ova velika (sve)balkanska serija nije uzalud pokupila silne nagrade po europskim festivalima. U Hrvatskoj je ekskluzivno gledamo na streaming platformi Max, a tek koji dan nakon finala serije od osam epizoda, donosimo intervju s Draganom Mićanovićem, proslavljenim srpskim glumcem koji u 'Sablji' igra ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića.

Kriminalci su odrobijali, ali nikad se nije saznao tko je naredio atentat na srpskog premijera

'Sablja' se bavi urotom i ubojstvom srpskog premijera, a život je izgubio u atentatu u ožujku 2003. godine, te istragom i policijskom operacijom Sablja, u kojoj su, kako stoji, uhićeni počinitelji zločina i slomljen kriminalni zemunski klan. Iako su počinitelji uhićeni i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, čime je slučaj Đinđić trebao dobiti i pravosudni epilog te se smatrati okončanim, barem kada su pitanju političke elite, javnost smatra da su pravi krivci i nalogodavci atentata i dalje slobodni, pa i serija šalje poruku da je čovjek koji je zapravo ubio premijera i dalje nepoznat i kao takav nedodirljiv.

Ulogu Đinđića igra Dragan Mićanović, velika zvijezda srpskog glumišta, koji je tijekom bogate karijere igrao i u 'Hamletu' u britanskom Globe Theatreu, a ove godine ostvario je čak dvije uloge u hrvatskim filmovima. U 'Draženu' Danila Šerbedžije igra oca najpoznatijega hrvatskog košarkaša Jolu Petrovića, a Tomu Buzova u kratkom filmu 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' Nebojše Slijepčevića, nagrađenom u Cannesu.

'Vratio sam se iz Londona i nekoliko mjeseci kasnije Đinđić je ubijen'

Mićanović na početku razgovora za tportal ističe da se svega nekoliko mjeseci prije ubojstva Đinđića vratio iz Londona, u kojem je živio s obitelji tri i pol godine.

'Jedan od razloga zbog kojih sam se vratio bila je ta nova, probuđena nada, optimizam koji se osjećao. Srbija je opet bila dio svijeta i zaista se vratila u članstvo Ujedinjenih naroda, pale su sankcije', kaže Mićanović.

Koferi mu, dodaje, nisu još bili ni raspakirani, a onda je susjeda, sva izbezumljena, ušla u stan i vikala: 'Ubiše nam premijera!'

'Bio je to veliki šok, nevjerica da je tako nešto moguće u jednoj europskoj zemlji. Sjećam se nevjerojatne tišine koja je vlada Beogradom. Bilo je jezivo. Svuda se mogao osjetiti strah od onog što nam se kao društvo dogodilo, strah od ponovno neizvjesne budućnosti', dodaje.

Srpskom se društvu, objašnjava, tog 12. ožujka dogodila kolektivna trauma o kojoj je, kako smatra, dobro i ljekovito govoriti, postavljati pitanja kako, zbog čega i zbog koga se to dogodilo i tražiti odgovore da im se ne bi nešto takvo ponovilo.

'Sada i jesmo ovakvo društvo jer je taj metak pogodio metu'

'Ako u jednom društvu televizijska serija predstavlja veliki korak u demokraciji, onda što reći osim da je to društvo u velikom problemu. Posljedice tog atentata se i danas osjećaju. Sada i jesmo ovakvo društvo zato što je taj metak pogodio metu. To je bio pucanj u budućnost Srbije', dodaje.

Opozicija je, podsjeća Mićanović, devedesetih godina, a čiji je jedan od lidera bio upravo Đinđić, pozivala na prosvjede protiv režima Slobodana Miloševića, a on je, kaže, kao mladić u dvadesetim godinama išao za njima, željan promjena u svojoj zemlji, promjena koje će donijeti mir.

'Đinđić je bio šansa za Srbiju, kao mladić sam bio na prosvjedima koje je organizirao, i želim vjerovati da nije zadnja'

'Đinđić je bio velika šansa za bolju Srbiju, ali zbog mlađih generacija koje dolaze, ne želim vjerovati da je bio zadnja', dodaje.

Također je bio čovjek brzih misli, elokventan, precizne dikcije i neobičnog ritma govora, objašnjava Mićanović, pa ga nije htio, kao dramskog lika, ostaviti bez tih njegovih specifičnih osoba.

'U dogovoru s redateljima i kolegama krojili smo dramske situacije, imali veoma ozbiljne probleme, pripreme prije samih snimanja. Znali smo u što se upuštamo i očekivali smo burne reakcije. Sve probleme na ovim prostorima guramo pod tepih. Mislim da smo ovom serijom podigli mnogo prašine ispod tog našeg, sad već ofucanog i blijedog tepiha', dodaje.

Briljantan eksces

Devedesete su, dodaje, obilježene raspadom svega u Srbiji – ratovi, sankcije, bombardiranje, kriminalni obračuni na ulicama, bijeda i pesimizam.

'Dolaskom Đinđića na vlast poslije tih drama, i to kao prvog demokratski izabranog premijera, pojavila se nada koja je nažalost isuviše kratko trajala da bi donijela suštinske promjene. Na ovim je prostorima mnogo, previše mitova, skloni smo idealizirati neka vremena i ljude, a mislim da se i sam Đinđić toga klonio', dodaje.

Mićanović, vrlo skromno, priznaje da ne zna kako bi danas izgledale stvari u Srbiji da tog atentata nije bilo.

'Mnogi koji su bili bliski s Đinđićem tvrde da bi on jako brzo otišao u opoziciju, digao ruke od politike i vratio se svojoj najvećoj ljubavi – filozofiji. On je bio jedna šansa za Srbiju, briljantan eksces koji se dogodio u našoj politici, čovjek koji je išao ispred svog vremena i kojeg vjerojatno nismo zaslužili', dodaje.

Uređena demokratska država s institucijama koje funkcioniraju, zakonima koji jednako važe za sve, društvo su kojem je on težio, a danas je to, kako kaže, sve dalje od nas.

'Njegovim odlaskom smo mnogo izgubili svi u ovoj našoj, kako je sada nazivamo, regiji', rekao je glumac Mićanović u razgovoru za tportal.