Izložbe 'Goli muškarci od 1800. do danas' i 'Goli muškarac' u Linzu fokusirane su na umjetnički prikaz muškog akta u nedavnoj povijesti, što do sada nije bila tema velikih muzejskih izložbi.

Karakteristično za te izložbe jest to da ukazuju na odmak od prikaza golog muškarca kao kršćanskog mučenika, mitološkog heroja, vladara ili filozofa prema prikazu osjetljivog tijela, ranjivog ili starog, nesigurnog subjekta ili objekta pogleda i želje. Da je riječ o još uvijek 'neprimjerenom' sadržaju za muzejske ustanove, dokazuju burne reakcije građana na plakat bečke izložbe i nezapamćen medijski interes za obje izložbe.

Izložba u bečkom muzeju Leopold na određeni je način logično mjesto izlaganja muških aktova, s obzirom na to da taj muzej posjeduje remek-djela Egona Schielea, autora niza ekspresivnih prikaza vlastitog golog tijela.

U potrazi za odgovorom zašto je muški akt uvijek prezentiran na drugačiji način nego ženski, izložba pokriva vremensko razdoblje od prosvjetiteljstva do danas. Prikazani su primjeri akta inspirirani antikom i akademskog slikarstva 19. st., preko djela impresionista i ekspresionista, pa sve do suvremene medijske prezentacije muškog tijela.

Na izložbi su pokazana djela niza slavnih umjetnika i umjetnica među kojima su Paul Cézanne, Jean Cocteau, David Hockney, Gustav Klimt, Wilhelm von Gloeden, Edvard Munch, Bruce Nauman, Robert Mapplethorpe, Katarzyna Kozyra, Auguste Rodin, Egon Schiele, Louise Bourgeois, Andy Warhol, Pierre et Gilles i drugi.

Rad Tomislava Gotovca za ovu izložbu posudila je umjetnikova kćerka Sarah Gotovac posredstvom Instituta Tomislav Gotovac.

Izložba u Lentos Kunstmuseumu u Linzu pokriva razdoblje od početka prošlog stoljeća. Polazi od teze da je od tada snažno izražena kriza muškog identiteta, a time je izmijenjen i pogled na prikaz muškog tijela.

Za umjetnike modernizma golo je tijelo lišeno svake uloge postavši sredstvo samoispitivanja i označitelj društveno-političkih promjena. Prikazana su djela koja snažno reflektiraju krize identiteta i faze samopouzdanja, dekonstruiraju tradicionalne slike muževnosti i tragaju za alternativom.

Neka od izloženih djela ukazuju na slabosti i ranjivosti tijela, dok se u drugima odražava pogled žudnje ili se svjesno zauzima erotska poza. U djelima suvremenih i samouvjerenih umjetnica golo muško tijelo motiv je koji je dugo vremena bio predmet zabrane i tabua.

Umjetnice i umjetnici zastupljeni na izložbi su, među ostalima, Matthew Barney, Georg Baselitz, Günter Brus, VALIE EXPORT, Lucian Freud, Tom of Finland, Gilbert & George, Felix Gonzalez-Torres, Keith Haring, Edvard Munch, Ron Mueck, Artur Žmijevski i drugi.

Na izložbi je prikazana varijanta 'Foxy Mistera' iz kolekcije zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Izložba nakon Linza putuje u Ludwig Muzeum u Budimpešti (21. ožujka – 30. lipnja 2013).

Upravo se stručna muzejska obrada teme muškog akta pokazala idealnim okvirom za prezentaciju rada Tomislava Gotovca.

Taj je umjetnik pronalazio idealan umjetnički materijal u vlastitom tijelu koje je modificirao (godinama je puštao kosu i bradu da rastu, a nakon javnog šišanja i brijanja godinama je održavao taj fizički izgled), postavljao u međuodnos s okolinom (maskirao se u Supermana, dimnjačara, mumiju ili radnika; čistio ulicu ili prosio, gol hodao ulicom ili stajao na vrhu zgrade), ali i evidentirao prirodan proces starenja. Osobito važni primjeri tijela kao sredstva za rad su akcije 'Trčanje gol ulicama grada – Streaking' (Beograd, 1971), 'Akcija 100' (Zagreb, 1979) i 'Zagreb, volim te!' (Zagreb, 1981).

U tim akcijama golo tijelo nalazilo se u samom središtu grada i otkriveno je (doslovno ogoljeno!) slučajnim prolaznicima. Golo tijelo znači i 'narušavanje reda i mira i vrijeđanje moralnih osjećaja građana', kako stoji u sudskim presudama kao reakcijama na te akcije.

Gotovac je ukidao granice između privatnog i javnog, života i umjetnosti, i to je otvoreno i beskompromisno pokazivao. Jedan od intrigantnih primjera tih stavova je rad 'Foxy Mister', realiziran 2002. godine, kad je umjetnik imao 65 godina.

Inspiriran fotografijama iz pornografskog časopisa Foxy Lady, umjetnik je pred objektivom fotografa Tomislava Čuveljaka ponovio poze ženskog modela.

Rezultat je izrazito provokativno djelo koje otkriva ono što se konvencionalno ne prikazuje, a to je golo i staro tijelo. Međutim snaga i uvjerljivost Gotovčevog umjetničkog opusa danas su prepoznati kao važan doprinos umjetnosti modernog doba. Stoga ne čudi odluka kustosa da 'Foxy Mister' uključe u dvije iznimno važne izložbe. Globalna medijska pozornost koja prati ove projekte i isticanje Gotovčevog rada u brojnim kritikama samo to potvrđuju.