Neuobičajeno za novinarsku konferenciju, na ovoj je u publici bilo mnogo redatelja i producenata koji su došli podržati rad te filmske institucije. Među njima Branko Schmidt, Nenad Puhovski, Vinko Brešan, pisac Ante Tomić i dr. Jedan od razloga vjerojatno je i činjenica da je HAVC unazad par mjeseci dvaput prolongirao rok prijave za javni natječaj za sufinanciranje filmskog stvaralaštva što se direktno odražava na njihov rad. Razlozi tome nisu jasno izrečeni u ranijim HAVC-ovim obavijestima, no da se naslutiti kako je riječ o kasno donesenom proračunu te još uvijek nenaplaćenim sredstvima od HRT-a za 2014. i 2015. godinu.

Hrvoje Hribar svoje izlaganje započeo je citiranjem Ive Škrabala prolazeći kroz povijest hrvatskog filma i njegovih uspjeha, a poentirao na tome kako je kontinuitet u kulturi nužan. Nina Obuljen rekla je da je HAVC nastao iz dviju sretnih okolnosti. ‘Sve udruge su pred Vladom nastupile profesionalnim konsenzusom i od nje tražile reforme. Drugo je trenutak u kojem smo se približavali EU-u i HAVC je bio način da hrvatska filmska industrija sudjeluje na tržištu Europske unije’, rekla je i dodala da bi i drugi sektori u hrvatskoj kulturi bili uspješniji da je bilo konsenzusa u struci.

Tijekom izlaganja rezultata 2015. iz publike se javila žena, a potom i muškarac koji je sjedio uz nju te su se povicima obratili redatelju Zrinku Ogresti rekavši mu neka se srami što podržava sustav HAVC-a i kriminalce. Unatoč molbi prisutnih da se predstave i iznesu konkretne dokaze za optužbe koje su uzvikivali, njih dvoje to je odbilo, a nedugo zatim izašli su iz dvorane.

Njihov istup Ogresta je iskoristio za šlagvort i prisjetio se kako je svojim filmom ‘Krhotine’ debitirao 29. srpnja u Puli i da je to bio posljednji film prikazan na pulskom festivalu prije rata i kad je Pula prekinuta. Imao je priliku i da njegov film bude prvi prikazan u Puli nakon osamostaljenja Hrvatske.

‘Ja sam dijete hrvatske kinematografije. Sustavno sam radio kroz sva vremena i vlade neovisno o mojim ideološkim stavovima i danas imam moralno pravo da mogu reći kakva je hrvatska kinematografija. Zato navijam za hrvatsku kinematografiju i Hribara jer vidim da je uveden red, a imam iskustva iz vremena kad se o tome tko će raditi film nije prosuđivalo temeljem zakona i pravila nego telefonskim pozivom’, zaključio je Ogresta.