Iako posljednja Rossinijeva komična opera, 'Grof Ory' (Le comte Ory), nikad nije zaživjela kao dio standardnog repertoara te ju se tek povremeno izvodi, naslov se, iz niza razloga, pokazuje kao jedan od zanimljivih u aktualnoj sezoni Metovih prijenosa.
Praizvedena je 1828. godine u pariškoj Operi, a Rossini je, shodno običajima vremena, u novi naslov prenio dijelove iz prijašnje opere 'Il Viaggio a Reims' preko čega je glazbeno i scenski bitno proširio vodvilj Eugènea Scribea i Delestre-Poirsona do punopravne komične opere u dva čina.

Smještena u vrijeme križarskih ratova, opera Grof Ory, donosi priču o libidonoznom grofu koji se nastoji infiltrirati u samostan i osvojiti groficu Adèle, koristeći odsustvo muškaraca. Uz niz neizbježnih travestija, komičnih obrata i slučaja zamijenjenog identiteta, opera predstavlja zrelo Rossinijevo pisanje i suvereno vladanje čitavom glazbenom strukturom, od individualnih arija i dueta do zborskih ansambala. No glavna zamjerka novoj produkciji Rossinijeve opere došla je upravo iz muzikoloških krugova jer je njujorška operna kuća odlučila koristiti standardno izdanje iz 1828. a ne, novo kritičko izdanje opere koji donosi bitno bogatiju muzičku strukturu, posebice u elaboriranim zborskim scenama.

Unatoč muzikološkim prepirkama, kritike nove produkcije, koja je prijenos uživo imala početkom travnja, su posve očekivano najviše pažnje i pozitivnih odjeka uputili trolistu glavnih interpreta, koji su zapravo najbolji adut nove produkcije. U glavnoj ulozi grofa Orya nastupa Juan Diego Flórez, kojeg se bez puno dvojbe može osloviti kao najboljeg lirskog tenora današnjice, sopranistica Diana Damrau je grofica Adèle, a mezzosopranistica Joyce DiDonato tumači Oryevog paža. Režija Bartletta Shera donosi nekoliko proizvoljnih interpretacija kao što je slučaj 'teatra u teatru' te dodatno naglašava senzualne elemente libreta smještajući tijekom jedne scene troje glavnih protagonista zajedno u krevet, dok dirigent Maurizio Benini bilježi znatno iskustvo upravo u Rossinijevim operama.