Redatelj i scenograf Dominique Pitoiset kaže kako ga je kod Puccinija ponajviše privuklo to što se u svojem opusu ponajviše bavio ljudskim karakterom, do kojeg mu je bilo izrazito stalo.

'Zanimljivo je što je Puccini bio feminist i anarhist. U 'Manon Lescaut' on progovara o zlostavljanju žena, Manon je žrtva niza muškaraca u svojemu životu, uključujući vlastitoga brata. Ona je nažalost osuđena na smrt i to od strane svijeta moći, novca i seksa. Pitoiset je usporedio prilike iz doba nastanka 'Manon Lescaut' s današnjima, osvrnuvši se kako danas živimo u Europi kakvu nismo ni sanjali ni željeli. Danas sam ovdje, jer je jedan od osnovnih ciljeva mojega djelovanju potaknuti razmjenu među generacijama. Želim se posvetiti mladima i podučavanju, jer mislim da nam je zaista nužno vjerovati u mlade naraštaje', dodao je Pitoiset.

Ravnatelj Opere, maestro Nikša Bareza, ističe kako je opera Manon Lescaut specifična po tome što je Puccini, u odnosu na ostala glazbena djela nastala prema istome literarnom predlošku, prekinuo postupak i tijek kompozicije djela.

'Naime, dok se libreto inače piše isključivo na temelju predloška, Puccini je isključio nevažne detalje i u prvi plan stavio očajničku strast, pustivši da tok svijesti ide u smjeru nad kojim razum više nema kontrolu', kaže maestro Bareza.

'Manon Lescaut' je praizvedena 1893. s velikim uspjehom u Torinu, osiguravši autoru značajno mjesto u opernoj povijesti. Djelo je nastalo prema istoimenome romanu Abbéa Prévosta iz 1731. godine. Iako nije skladana savršeno poput Puccinijevih sljedećih opera, osvaja iskonskim glazbenim nadahnućem, jedinstvenim u čitavu njegovu stvaralaštvu pa i danas pripada najljepšim djelima operne literature.

Operu izvode članovi ansambla, Zbora i Orkestra HNK-a predvođeni solistima: Rebekom Lokar i Kristinom Kolar kao Manon Lescaut, Sinišom Hapačem i Ljubomirom Puškarićem kao Lescautom, Renzom Zulianom kao Des Grieuxom, Sinišom Štorkom, Ozrenom Bilušićem i Ivicom Trubićem kao Geronteom, Ivom Gamulinom i Božimirom Lovrićem kao Edmondom, Antonijom Brajkovićem i Alenom Ruškom kao gostioničarem, Anastasijom Dikmikjom i Tenom Lebarić Rašković kao pjevačicom i Andrijom Paladom kao frizerom. Kostimograf predstave je Axel Aust, a oblikovatelj svjetla Cristoph Pitoiset. Asistenti dirigenta su Darijan Ivezić i Josip Šego, a studij zbora vodi Nina Cossetto.

'Manon Lescaut' je posljednji put u središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući izvedena 1958. godine, što znači da će ova nova izvedba biti prikazana poslije 58 godina. Nakon premijere, slijede izvedbe 14., 19., 21., 23. i 28. travnja.