'Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa' je dosad najambicioznije djelo autora po minutaži (traje 80 minuta) i broju ljudi uključenih u projekt, a u središtu filma su Martin, koji se pokušao boriti protiv sustava i sada je u bijegu, i Sara, konceptualna umjetnica kojoj se pridružuje revolucionarnoj komuni na selu.

Glasove u filmu dali su Rakan Rushaidat, Ana Vilenica, Frano Mašković, Nikša Marinović, Mario Kovač, Željka Veverec, Boris Bakal, Pavlica Brazzoduro Bajsić.

Američka kritičarka Robin Menken rekla je da je film 'paranoična meta-fantastika, nastala pod utjecajem pop-arta, koja korijene 'vuče' iz noira, komercijalne umjetnosti, fotokolaža i nadrealizma, zbog čega izgleda prekrasno i čudesno.'

'Barićev originalni rad dobro je iskoristio osebujni duh ovog kaotičnog trenutka u ljudskoj povijesti. Ova je lirska, filozofska, paranoična spekulativna metafikcija začinjena dijalektikom o estetici', ocijenila je.

Hrvatska premijera, najavljuje nam Barić, ide simultano kad i američka 12. veljače.

'Američka ide online i film će se moći pogledati i iz Hrvatske što smo posebno dogovorili je inače je stream lokalno ograničen. U Hrvatskoj pripremamo kino premijere isto 12. veljače u dva grada. Zagreb MSU Kino Metropolis kad dozvole radovi. I Rijeka Art Kino. Od 13. veljače pa nadalje film se prikazuje u nezavisnim kinima diljem Hrvatske, a sve detalje, datume i slično možete pratiti na Facebook stranici filma (https://www.facebook.com/vodenirebus/), kaže Barić kojega su reakcije na njegov film prilično iznenadile, priznaje.

'Od trenutka kad sam smislio naslov i rekao ovo će biti moj sljedeći film, znao sam da će biti poseban. Ne u smislu komercijalnog uspjeha. I pri tome nisam razmišljao što će biti s filmom kad ga završim i kad jednom krene po festivalima. Cijeli taj radni proces je toliko intiman, toliko u mojoj glavi, kao neki paralelni svijet, da mi je trebalo nekih pola godine da ga doživim kao film, odvojenog od mene. Pa je stoga sve što se s filmom kasnije događalo, od Annecy film festivala (na kojemu je imao premijeru) pa do konkurencije za Oscar nominaciju i Satelitte Awards, za mene još prilično nedefinirano iskustvo. Na momente mi djeluje potpuno nestvarno, a na momente potpuno normalno', kaže Barić koji je u početku zapisivao ideje i dijaloge za film, sve dok nisu počele poprimati oblik nečeg konkretnog.

'Počelo je s rečenicom 'Stupac pepela cigarete između njenih prstiju, uskoro će se raspasti.' U proljeće 2019. smo u tonskom studiju Nazor snimali dijaloge, a negdje u prvom mjesecu 2020. sam ga dovršio. Izrada animacije se protezala kroz nekoliko mjeseci, radio sam kad sam imao vremena i ti stalni prekidi i počeci su mi nekad teško padali. Obično kažem da je proces izgledao kao da sam žličicom za čaj kopao tunel', kaže nam Barić čija 'Slučajna raskoš...' slijedi njegovu SF trilogiju, također eksperimentalne animirane filmove 'Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji', 'Amnezijak na plaži' i 'Astronaut od perolaka'.

U svima njima autor se bavi univerzalnim temama, na koji je način svjestan sebe, drugih i svijeta, prolaska vremena, sjećanja...

'Klasična epistemo-ontološka pitanja', kaže nam.

'Onda to privučem kroz SF filtere pa se u 'Amnezijaku na plaži' pitam što ako život možemo sagledati tek kao playback tog života? Što ako je u mojoj glavi uljez, moje buduće ja, koji sve promatra kroz moje oči i ta neka melankolija koju osjećam nastaje preklapanjem ovog sada i onog budućeg, proživljenog.

Ili u 'Astronautu od perolaka', o posthumanosti, gdje su granice čovjeka, je li život dar ili dug, hoćemo li u budućnosti otplaćivati kredit i na vlastita, tehnološki poboljšana tijela?

'Slučajna raskoš' je još najmanje znanstveno fantastičan, ako uopće jest. Sve je tu manje više prizemljeno u realniji okoliš. U stvari, smislio sam žanr za te svoje filmove; to je Silence Fiction (utoliko i odmaknut od klasičnog Science Fictiona). Slučajna raskoš uz to ima još i nekakav psihodelično-lisergični tretman noir filma', kaže Barić koji preferira eksperimentalne filmove jer oni, kako objašnjava, bolje koreliraju s jednako tako eksperimentalnom zbiljom.

'Film kao zvučno-vizualni medij, koji u sebi sadrži i druge oblike umjetnosti, najbliži je prikazivanju 'života kakav jest', ali ovisi o svojim uvjetima i propozicijama te u startu kreće iz jedne konvencije stilizacija i tehničkih zahvata, plan-kontraplan, total-detalj, te igrajući po tim pravilima, svakim korakom briše ono što pokušava prikazati. Kad film upadne u vlastitu zamku, uglavnom djeluju kao tek bajka, soc-realistični fantasy', kaže.

Kod nas, dodaje, ima dosta zanimljivih autora koji se bave tim drukčijim filmom, a ističe i 25 FPS festival eksperimentalnog filma koji, ocjenjuje, već godinama radi super programe, uz domaće, ali i strane autore.

Što se tiče domaćih animatorica i animatora, kaže, i njih ima dosta kvalitetnih, koliko uspije vidjeti po festivalima.

'Većina meni nepoznatih, ali to je zbog toga što sam pomalo izvan svega, malo pratim što se događa. Od kolega, bih izdvojio Anu Hušman, Marka Tadića, Jasnu Zlonogu, Irenu Jukić Pranjić, Vladislava Kneževića', kaže i dodaje kako već dugo radi svoje filmove te kako se želi micati dalje.

'Prije nekih desetak godina bih gotovo svakodnevno napravio po jedan film. Sad to više ne radim. Više se koncentriram na promišljene i razrađene projekte. Još prije 'Slučajne raskoši', počeo sam pripremati dugometražni film naziva 'Svi operateri su trenutno zauzeti'. Ja ga vidim kao nešto konvencionalniji film od prethodnih, ali opet u nekom mom izričaju', najavljuje.