Prošlog petka u prepunom MM centru, kao finale sveobuhvatnog ciklusa, održana je projekcija najvećeg jugoslavenskog filma - 'Bitke na Neretvi' Veljka Bulajića. Bio je to, danas je jasno, dostojan oproštaj od velikana domaće kinematografije, čovjeka koji je gradio imidž Jugoslavije u svijetu. Povodom njegove smrti okrenuli smo nekoliko brojeva telefona i dobili filmskog redatelja Danila Šerbedžiju, filmskog kritičara i filmskog arhivista Hrvatske kinoteke Jurja Kukoča te povjesničara Tvrtka Jakovinu, a oni su bili dovoljno ljubazni da s nama podijele svoja razmišljanja o Bulajiću.

'Iako sam znao da je pitanje dana, nekako sam se nadao da će Veljko opet pobijediti bolest i nastaviti sa svojom borbom za završetak zadnjeg filma. Za velike ljude kažu da su planine. Veljko je bio naša Himalaja. Jučer, baš u vrijeme Veljkovog odlaska, u Crnoj Gori je bio potres. Epicentar je bio blizu njegova rodnog sela Vilusa nedaleko od Nikšića. Tako se možda zemlja pozdravlja sa svojim najvećim sinovima. U svoje i u ime svih članova Društva hrvatskih filmskih redatelja želim izraziti saučešće Veljkovoj obitelji i svim ljudima koji su voljeli njega i njegove filmove', rekao nam je Šerbedžija.

'Veljko Bulajić nije samo jedan od najvažnijih redatelja hrvatske, već i cijele jugoslavenske kinematografije. Bio je briljantan redatelj masovnih scena i dramaturgije u kojoj se paralelno prati mnoštvo likova u socijalističkom kolektivu. No isto tako je upečatljivo prikazivao individue koje se bore za slobodu u tom kolektivu. Meni osobno njegov najbolji film je 'Uzavreli grad', dramatičan prikaz razvoja jugoslavenske teške industrije u Zenici. Jako mi je drago da smo se od gospodina Bulajića oprostili ciklusom filmova koji je organizirala Hrvatska kinoteka, odjel Hrvatskog državnog arhiva, u suradnji s kinom Tuškanac i MM centrom. Gospodin Bulajić je bio vrlo zadovoljan kad je doznao da je na projekciji filma 'Bitka na Neretvi', kojom smo prošlog petka završili ciklus, bila puna dvorana gledatelja. Dostojno smo se oprostili od ovog filmskog velikana', izjavio je Kukoč.

'Bulajić je bio partizan, jedan od onih koji je gradio sustav Titove Jugoslavije u borbi, a onda nastavio u sustavu djelovati kao talentirani filmski radnik. Vješt, dobro povezan, integriran i nadaren, znao je povezati različite umjetnike i osigurati katkada enormno skupu opremu i glumce. Iz njegovih se filmova povijest učila bolje nego iz udžbenika, kako se pisalo, a danas, da slučajno taj zagrebački Crnogorac nije snimio 'Neretvu', koja je postala kultni film, o bitki u kojoj su stradale tisuće Hrvata, bila bi skoro izgubljena, zaboravljena. Bulajić je obogatio našu kinematografiju, bilo jugoslavensku, bilo hrvatsku, baš kao što je bio jedan od važnih, najvažnijih Crnogoraca koji su djelovali iz Zagreba', zaključio je Jakovina.