Nije nimalo lako razgovarati s ljudima u ovakvim okolnostima, pogotovo kad ste vjesnik tužnih vijesti. Međutim, kolegice i kolege Dubravke Ugrešić Olja Savičević Ivančević, Damir Karakaš, Maša Kolanović, Đorđe Matić i Ivana Bodrožić su se potrudili s nama podijeliti svoja mišljenja o preminuloj velikoj književnici.

Iako se može reći da je sve bitno o odnosu prema Dubravki Ugrešić zapisala u svom komentaru za tportal prije desetak godina, Olja Savičević Ivančević rekla nam je sljedeće: "Izrasle smo iz Dubravkinih rečenica, s njom smo odrastale, ravnale smo kralježnicu zahvaljujući njenoj ljudskoj uspravnosti i književnom poštenju. Dubravkin utjecaj na autorice, a vjerujem i autore novijih generacija u regiji je neusporediv s ijednim suvremenim piscem ili spisateljicom. Bez nje među nama, bilo bi još puno gore, da je parafraziram, prazni karaoke orkestar bi još tužnije i disonantnije svirao u domaćoj kulturnoj krčmi; s njom se sve činilo i čini ipak podnošljivije, smislenije, pametnije nego što jest'.

Dodaje: 'U svojim tekstovima znala je osvijetliti pravu mjeru stvari u našoj provinciji, kako to obično biva kad se stavi ozbiljnost nasuprot površnosti, duhovitost nasuprot usiljenosti, kritičnost nasuprot kritizerstvu, talent, strast i vještina nasuprot skribomaniji i navodnim zakonima tržišta. Kao čitateljica s nestrpljenjem sam čekala njene nove knjige, vjerovala sam i nadala se da će napisati još puno toga, izgubili smo mogućnost da nam toliko toga priča i ispriča, nasmije nas i zamisli i objasni nam nas same, da nas uputi onom težom i strmijom, ali jedinom pravom stazom. Bila je velika povlastica, pa i radost dijeliti komadić vremena s Dubravkom Ugrešić. Ostale su njene knjige, veliki klasici još za njenog života, a vječno mlade i suvremene, iz kojih još imamo puno za naučiti i o umijeću pisanja i o spisateljskom dostojanstvu."

'Presjeklo me kad sam čuo vijest, Dubravka Ugrešić je bila sjajna književnica, dakle to je veliki gubitak ne samo za Hrvatsku nego i svjetsku književnost, no, iako je dobila gotovo sve najvažnije svjetske književne nagrade, iako je prevođena na brojne svjetske jezike, iako je zadnjih godina bila kandidat za Nobela, na žalost i sramotu u Hrvatskoj je bila marginalizirana, i to je nešto što doista rastužuje i pokazuje u kakvoj zapravo žabokrečini živimo. Uz to što sam volio njezine knjige, divio sam se i njezinom poštenju, principijelnosti, njezinoj hrabrosti da svakome skreše u brk ono što ga ide, bez obzira na posljedice, hvala joj za sve, čitat ćemo i dalje njezine knjige i vraćati im se', izjavio je povodom autoričine smrti Damir Karakaš.

Mašu Kolanović smo uhvatili u autobusu, ali nam se ubrzo javila porukom: 'Autentičnost, dosljednost, nepotkupljivost uz literarnu genijalnost čine je jednom od najvećih spisateljica s ovih prostora i puno šire. Lekcije iz nedavne prošlosti se u hrvatskim školama, nažalost, neće učiti iz njezinih knjiga, ali su one tu kao čvrst dokaz da s u teškim vremenima homogenog mišljenja moglo misliti i djelovati drugačije po cijenu građanske udobnosti i sigurnog pripadanja. Iza Ugrešić ostaje veliko književno i kritičko nasljeđe, ali i velika praznina što nećemo imati prilike čitati njezina briljantna promišljanja o svemu što se događa u Europi danas.'

'Otišla je istinski velika spisateljica. Jedna od posljednjih u onoj generaciji istinskih i velikih pisaca, generacije koja je živjela književnost i disala književnost, a nije je koristila samo kao sredstvo nekakvog društvenog ili bilo kakvog drugog angažmana', kaže nam pisac Đorđe Matić i nastavlja:

'Dubravka je, kako ju je nazvao Đerđ Konrad, bila "antipolitički pisac", od onih koji ne prihvaćaju takozvanu 'nužnost' metoda politike u kulturi i u društvu, ne prihvaćaju neuvjerljiva objašnjenja u ime viših ciljeva. Antipolitka nije isto što i apolitičnost. Antipolitka je, kako mađarski pisac kaže, 'začuđenost' - nad time da su stvari postale takve kakve jesu, groteskne i da im životi ovise o političarim. Takvi pisci to ne dozvoljavaju, kao što ne dozvoljavaju da budu žrtve, iako su po nužnosti izloženi napadima zbog takve svoje začuđenosti. Oni ne dopuštaju da im se književnost upregne u kola kurentne ideologije, bilo da se radi o 'idejama društvenog napretka' ili pak 'državotvornih' nacionalnih i nacionalističkih revolucija, uopće takozvanih viših političkih ciljeva i sličnih prevara, onako kako ih je klasificirao njen brat po peru i po stavovima, Danilo Kiš. Kod Dubravke Ugrešić nije bilo 'mi' - bilo je uvijek 'ja': pisac, individua.

Kakva ironija onda, i to od one više, tipično naše, povijesne ironije, da je Dubravka devedesetih, takva, 'neangažirana' među prvima bila najprije prokazana i napadana od žutih medija u službi režima, a pogotovo i poganije napadana od strane kolega, pisaca i lažnih 'uglednih' profesora sa Filozofskog fakulteta. Postala je i protiv svoje volje angažirani intelektualac, borac protiv ideoloških falsifikata, prije svega protiv šovinizma, a onda i protiv brzog ideološkog prestrojavanja, s kojim je išlo kolektivno farbanje biografija i sluganski odnos kakav je prema novom režimu imala većina pisaca i intelektualaca u vrijeme stvaranja ove države.

Dubravka se protiv toga borila svojom 'začuđenošću', zdravim razumom, humorom - u sustavu koji je humor doživljavao kao uvredu i relativiziranje. Borila se nepristajanjem, osobnim, građanskim, etičkim.

Ali najviše onim što je znala najbolje: svojom vrhunskom stilistikom, načinom kojim je pisala svoju 'postmoderno' zaigranu, višeslojnu prozu, svoje gorke i bespoštedne eseje i romane, dosegnuvši rijetko viđen, potpuno izbrušen stil i nedostižnu lakoću kakvu imaju samo majstori literature.

Neće se u hrvatskoj i južnoslavenskoj književnosti i kulturama više pojaviti slična', podijelio je s nama svoj sud Đorđe Matić.

'Dubravka Ugrešić čitateljima je ostavila izuzetna književna djela, a ovom društvu lekciju o integritetu i nepotkupljivosti intelektualke. Iako će sada većina kulturne i književne javnosti biti složna u žalovanju za velikom spisateljicom mnogi od njih bili su zaslužni za njen progon. Kao u slučaju Mire Furlan, Mirka Kovača i Daše Drndić, jednom kad su trajno ušutkani, društvo koje ih je izgnalo jer su govorili istinu, preuzima njihov kapital i osniva nagrade koje nose njihova imena. 'Brnjica za vještice', opsežni intervju s Dubravkom Ugrešić na neki način predviđa, nažalost, sve ono što će sada uslijediti. Ostaje nada da će je netko i zaista pročitati', izjavila je Ivana Bodrožić.