Žiri je jednoglasno donio odluku uz obrazloženje 'da je redateljica Senka Bulić u predstavi moćnih glumačkih kreacija i raskošne vizualne ljepote sugestivno scenski prikazala vječni misterij muško-ženskog odnosa'.

INFANT festival već četrdeset godina promovira neuobičajene kazališne forme, one koje svojom subverzivnošću znatno narušavaju horizont i ruše ustaljene forme.

Uz Kazalište Hotel Bulić producenti predstave su Teatar &TD i Kraljevsko pozorište Zetski dom iz Cetinja.

'Rozamunda' je treći dramolet iz ciklusa 'Drame princeza' koji još čine 'Snjeguljica', 'Trnoružica', 'Stijena' i 'Jackie'. Ciklus je podnaslovljen kao 'Djevojka i smrt', prema istoimenom Schubertovom djelu.

Elfriede Jelinek se tu bavi istraživanjem ženskih arhetipova. Muški pogled u svaku fazu ženske egzistencije ona prokazuje kao motor smrti. Snjeguljicu u potrazi za istinom ubit će Lovac, Trnoružicu iz sna budi Princ i namjenjuje joj submisivnu ulogu. Rozamunda je prisiljena priznati da je status žene nespojiv s pisanjem te da je svaka ženska kreativna aktivnost osuđena na poraz. Jackie je talac smrti svojih najbližih i zatočenica medijske slike o sebi samoj. Ingeborg Bachmann i Sylvia Plath očajavaju zbog nemogućnosti da pokrenu stvari i zatočenice su prostora koji im je predodređen.

Princeze Elfriede Jelinek suvremeni su parodički pandan Shakespeareovim kraljevićima. One su mitovi u dekonstrukciji, antiprinceze koje se ne mogu boriti protiv sudbine koja im je namijenjena. Humor Jelinekove razoran je u grotesknom načinu kojim junakinje razotkrivaju muške diskurze, preko iskrivljenja, izokrenutih citata, kalambura i jezičnih igara.

Rozamunda je bila ciparska princeza iz razdoblja renesanse, ali i lik izgubljene Schubertove opere. Kritičari je nazivaju dvojnicom Jelinekove. Stiješnjena je između tjeskobne krize žene pisca i silovitog ali ambivalentnog odnosa s partnerom Fulviom. Rozamunda postavlja pitanje određuje li lik 'spisateljice' njezino vlastito tijelo? Kao što Jackie s Rolandom Barthesom razvija dijalog o teoriji mode, Rozamunda je odgovor na kritiku lakanovske psihoanalize američke poststrukturalističke filozofkinje Judith Butler i njezinu teoriju o diskurzivnoj konstrukciji tijela. Spisateljica Rozamunda se pokušava istrgnuti iz simboličkog poretka, čime podriva osnove tvorbenih kategorija identiteta kao što su žudnja, seks i seksualni identitet.

Tihana Ćulafić je dobila za ulogu Rozamunde nagradu za najbolju žensku ulogu na 12. Međunarodnom kazališnom festivalu malih teatarskih formi u Vraci u Bugarskoj.