BEJAHAD

Sarajevska Hagada oduševila i Opatijce

28.08.2011 u 08:50

Bionic
Reading

Kao što je bilo najavljeno, na 12. po redu Židovskoj kulturnoj sceni Bejahad izloženi su faksimili čuvene sarajevske Hagade, koje gosti Opatije te drugih istarskih i primorskih gradova mogu vidjeti u Galeriji Juraj Šporer sve do 4. rujna

Pitanje je hoćemo li ikada saznati pravi datum i mjesto rođenja knjige koja je kao simbol oslobođenja postala i simbol Sarajeva?

Naravno, pored misterije o datumu i mjestu nastanka (Barcelona, Zaragoza,…?), nemala je tajna i tko ju je ustvari oslikao? Ako je bio Židov, kako se usudio slikati ljudske likove, a ako je bio kršćanin, tko mu je davao instrukcije? Je li možda bio musliman, jer su u to doba u Španjolskoj živjeli sa Židovima u velikoj slozi i ljubavi, bili su majstori kaligrafije, a i njima vjera brani prikazivanje ljudskog lika? Tko zna, ali i to pokazuje da je misterij sarajevske Hagade i dalje jedan od najvećih u ovdašnjim kulturnim krugovima.

Hagada, knjiga biblijskih i ritualnih tekstova u kojima je prikazan i izlazak Izaelaca iz egipatskog sužanjstva, a koja se tradicionalno čita tijekom Seder večeri na Pesah, vjeruje se, nastala je između 1330. i 1380, a Španjolsku je napustila nakon izgona Židova 1492. da bi stigla u Sarajevo sredinom 16. stoljeća.

Kada se Hagada otvori, već prva slika zbunjuje. Zamislite u 14. stoljeću prikazati Zemlju okruglom! Pa zbog takvog 'zločina' Giordano Bruno je 200 godina kasnije gorio na lomači, a naši autori su je uzeli kao gotovu stvar i ponovili u svakom danu stvaranja. Listamo li dalje te sjajne stranice - imamo pred sobom cijeli Stari zavjet, a možete li zamisliti priče koje su uz to pripovijedane? Sigurno su bile na ladino jeziku, jeziku kojim je i Cervantes pisao, da bi kasnije bile ispričane i na talijanskom, vjerojatno bosanskom ili nekom trećem jeziku. Slike su toliko inspirativne da nije teško zamisliti kazivača kako svaku stranicu Hagade obogaćuje svojim, uvijek novim tumačenjima, nerijetko povezanim sa svakodnevnom situacijom.

Nakon 1492, poslije izgona iz Španjolske, vjerojatno 1510. godine, Hagada mijenja vlasnika. Zabilješka govori o 18. godini nakon izgona, ali nam ne daje imena ni starog ni novog vlasnika. Opet tajna. Je li netko kupio knjigu za bagatelu da bi se prodavač mogao spasiti i prehraniti ili da bi pomogao nevoljniku koji nije imao ništa drugo vrijedno na prodaju, što je i tada, kao i mnogo puta nakon toga, moglo nekome spasiti život.

Konačno pravi trag! Godina 1609. i bilješka da u ovoj knjizi nema ništa protiv Crkve. Hagada je amnestirana i neće gorjeti na lomači na koju inkvizicija stavlja i mnogo bezazlenija djela. A slika s prve strane? Možda je kontrola počela tek od druge stranice, a možda je i taj kontrolor bio pristalica tada bogohulnih ideja Giordana Bruna.

I nakon toga - duga stanka. Što je bilo između 1609. i 1894? Možemo samo pretpostaviti.

Knjiga je, ili kao miraz ili kao mito ili jednostavno kao dio imovine onih koji su tražili svoje mjesto pod suncem, dospjela u Bosnu i Hercegovinu, u grad Sarajevo. U tom europskom Jeruzalemu, gdje Židovi žive s ostalima od 1565. godine, Hagada je doživjela svoju svjetsku slavu. U ovom gradu je 1892. godine formirano Jevrejsko kulturno prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija, a kada je Josef Koen ponudio da proda Hagadu društvu, jednostavno - bila je preskupa. Kolika je njezina vrijednost danas? Tko to zna? Cifre idu do nevjerojatnih 700 milijuna dolara (vjerojatno nastale kao tiskarska greška od procijenjenih sedam milijuna dolara), a tada je prodana za 150 kruna, koje danas, a vjerojatno su i tada vrijedile 15.000 maraka. Kupac je bio Landes Museum - Zemaljski muzej - koji je otvoren 1888. i koji je bio u poziciji otkupljivati vrijedne starine. Tada se dogodila još jedna stvar, koja je inače gotovo nezabilježena - knjiga je poslana u Beč na prvu ekspertizu i, vjerovali ili ne, nakon dvije godine vratila se u Sarajevo.

Kako bi danas bili prazni British Museum, Louvre i drugi svjetski muzeji kada bi svima vratili ono što su odnijeli. Austrijanci su vratili Hagadu u Sarajevo. Da li zato što je i Sarajevo bilo dio monarhije ili je to bila gesta poštenih profesionalaca, nikada nećemo saznati. Ipak, i nakon stotinu godina - hvala im što danas imamo sarajevsku, a ne bečku Hagadu.

Preživjela je ratne vihore, sačuvana od ustaša i nacista te od Karadžićevih granata, Hagada je pripovijetka o ljubavi čovjeka prema knjizi i kulturi jednoga naroda uopće.

Zahvaljujući sarajevskom izdavaču Goranu Mikuliću (Izdavačka kuća Rabic) te dr. Vladimiru Šalamonu i gradu Opatiji, publika može u Galeriji Šporer uživati u ovom tajanstvenom djelu profinjene ljepote, velikih tajni i uzvišene mistike.