Na početku sve je totalno cool. Serija počinje citatom: 'Jedini čovjek kojeg sam se ikada bojao bila je žena po imenu Griselda Blanco' i onda potpis 'Pablo Escobar' pa onda svi moramo popadat u nesvijest jer ako The narkobos svih narkobosova trtari pred nekom ženom, onda ta žena mora da je opaka za poludit. Mislim, gledali smo 'Narcos', seriju koja se jako cijeni jer u njoj vidimo sav bijes tvrdih momaka s obje strane zakona, a Escobar se nije bojao nijednog.

I priča je na početku uzbudljiva. Upoznajemo Griseldu, koju je netko ranio pištoljem pa onda ona to krpa higijenskim uloškom, skuplja sinove po kući i avionom briše u Miami. Sve je to vrlo žestoko na ženstven način jer Griseldu glumi Sofia Vergara, a svi znamo tko je i kakva je Sofia Vergara, tu su i ulošci, a svi znamo tko i kako koristi uloške, a i ono sa sinovima je ženski jer moš mislit kako bi bilo koji muškarac koji bježi od kuće poveo sinove. Jeste kad čuli za nešto takvo? Ne. No pa onda da. Ženska je serija.

Griselda onda stiže u Miami, gdje se usred noći useljava frendici Carmen, koja ima putničku agenciju i ekstra spavaću sobu, pa se Griselda i Carmen dogovore za smještaj i zapošljavanje. Carmen, saznajemo ubrzo, s Griseldom dijeli rodni grad - Medellin u Kolumbiji, ali i tešku sudbinu žene dilera drogom pa Griseldi pomaže zato što vjeruje da se i ova ostavila, dilanja, kokaina i ostalih slobodnih aktivnosti tako čestih u mjestu iz kojeg obje stižu.

Ali brus. Griselda si je sa sobom iz Medellina ponijela kilu kokaina visoke kvalitete da bi priskrbila za sebe i sinove i ubrzo se stane uvaljivati u svakojake nevolje pokušavajući tu kilu prodati. Ta prodaja ne ide baš lako jer se nikome baš ne sviđa da je sad neka sredovječna Kolumbijka došla u Miami prodavat kokain, ali Griselda na kraju ipak proda belo pa se namjeri prodavati i još, dovodeći cure iz Kolumbije koje švercaju koku ušivenu u grudnjak.

Kao i svaka snažna, sposobna i pametna poslovna žena, Griselda se u razvoju svojeg poslovanja susreće s brojnim preprekama u obliku seksizma, diskriminacije i mizoginije, a bogami je i Carmen brzo skuži pa baci van na ulicu zajedno sa sinovima. No Griselda se u pregršt disko mjuze, sintetičkog sjaja mode sedamdesetih i podosta krvi koju je sama prolila vatrenim i hladnim oružjem, čak i bejzbol palicama - uspinje u podzemlju Miamija.

Kad se uspne, serija prestaje biti zabavna i postaje preslična 'Narcosima', čega smo se već i previše nagledali i, ako pitate mene, već nam se spava od te iste priče, koliko god otkinutih glava imala u završnoj rekapitulaciji. Drugim riječima, 'Griselda' počinje kao zabavna video igra s diskom, satenskim kombinezonima, kragnama poletušama i ludom babom iz Kolumbije koja šuta dupad. Nakon tri epizode postaje zbrzana narko-serija koja samu sebe shvaća previše ozbiljno. Bilo bi bolje da je nastavila do kraja s disko-estetikom i mozgom umrljanom sintetikom.